OCSHrvatsko - Slavenski rječnik poredbenih frazema
Željka Fink-Arsovski

Frazeologija je relativno mlada lingvistička disciplina koja se tek u drugoj polovici prošloga stoljeća počela intenzivnije razvijati. Temeljna je jedinica frazeologije frazem. On se sastoji od najmanje dviju komponenata ili sastavnica (od dviju autosemantičkih ili autosemantičke i sin-semantičke). Za njega je karakteristično da se ne stvara u govornom procesu, nego se kao već zapamćena cjelina uključuje u diskurs.
Koja su njegova osnovna obilježja? U prvom redu, to su ustaljenost, cjelovitost i čvrsta struktura. Frazemi se kao cjelina uklapaju u kontekst pri čemu mogu postati dio rečeničnoga ustrojstva ili funkcionirati kao samostalna rečenična cjelina.
Za frazeologiju u užem smislu karakteristična je još i desemantizacija (semantička preoblika, semantička pretvorba), što znači da su sve frazemske komponente ili samo dio njih izgubile svoje prvotno leksičko značenje, a frazem kao cjelina dobio je novo, frazeološko značenje.
Većini je frazema svojstvena i slikovitost, ekspresivnost i konotativno značenje (najčešće negativno).
Kod frazeologije u širem smislu desemantizacije, ekspresivnosti i konotativnosti gotovo da i nema, a slikovitost je znatno rjeđa. Taj se frazeološki segment odnosi najviše na termine, pojmove iz znanosti, pojedinih područja ili djelatnosti.