Povijest znanosti i prirodne filozofije u Hrvata, knjiga V. – Pretpreporodno doba
Ovo je peta knjiga planirane (u osam knjiga) cjelovite povijesti znanosti i prirodne filozofije u Hrvata koja je obrađena na nadasve stručan, sustavan, ali i svakome dostupan način. Knjiga, kao i one koje su joj prethodile te one koje će slijediti u cijelome nizu, rezultat je dugogodišnjeg istraživanja autora te financijskog napora izdavača iz vlastitih sredstava, s ciljem da naša kulturna sredina dobije jedinstvenu sintezu povijesti znanosti i filozofije, sintezu kakvom se mogu pohvaliti samo rijetki narodi.
Knjiga je kronološki nastavak prethodnih autorovih djela:
POVIJEST ZNANOSTI I PRIRODNE FILOZOFIJE U HRVATA, Knjiga I. – Srednji vijek;
POVIJEST ZNANOSTI I PRIRODNE FILOZOFIJE U HRVATA, Knjiga II. – Renesansa ;
POVIJEST ZNANOSTI I PRIRODNE FILOZOFIJE U HRVATA, Knjiga III. – Rani novi vijek .
POVIJEST ZNANOSTI I PRIRODNE FILOZOFIJE U HRVATA, Knjiga IV. – Prosvjetiteljstvo .
Ova (peta) knjiga obuhvaća pretpreporodno doba, između Francuske revolucije (1789.) pa do godine 1835 (koja godina su uzima za početak kulturnog i znanstvenog preporoda u Hrvata).
Neka od poglavlja su:
- Filozofske i znanstvene tendencije u razdoblju poslije prosvjetiteljstva
- Numerologija i astrologija i praznovjerna shvaća u hrvatskom društvu u drugoj polovini 18. stoljeća;
- Hrvati na studiju u stranim sveučilištima u drugoj polovini 18. stoljeća;
- Hrvatski rječnici na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, posebno s obzirom na matematičke, fizikalne i astronomske pojmove;
Zagrebačka akademija od kraja 18. stoljeća do hrvatskog narodnog preporoda;
- Javno zdravstvo i školstvo u Dalmaciji krajem Mletačke vladavine i početka austrijske okupacije;
- Školstvo u Vojnoj krajini od kraja 18. stoljeća do 1835;
itd., ukupno 35 poglavlje
Žarko Dadić, akademik, matematičar i povjesničar znanosti, diplomirao na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu matematiku godine 1954. te 1962. doktorirao na istom fakultetu iz primijenjene matematike.
Znanstvenu karijeru ostvario je u Institutu, kasnije Zavodu za povijest prirodnih, matematičkih i medicinskih znanosti HAZU. Voditelj je Zavoda za povijest i filozofiju HAZU.
Pod naslovom Marini Ghetaldić Opera omnia objavio je cjelokupna Getaldićeva djela, (Zagreb 1968), a hrvatski prijevod šest Getaldićevih djela priredio je za tisak i popratio komentarima. Sudjelovao je i u priređivanju prijevoda na hrvatski jezik Boškovićeve Teorije prirodne filozofije.
Na temelju svojih istraživanja napisao je prvu sintezu razvitka egzaktnih znanosti u Hrvata i objavio je u dva sveska pod naslovom Povijest egzaktnih znanosti u Hrvata. Objavio je dvojezične hrvatsko-engleske monografije Ruđer Bošković; Herman Dalmatin; Franjo Petriš-Patricius; zatim knjige o razvitku egzaktnih znanosti u Hrvata u pojedinim razdobljima: Egzaktne znanosti hrvatskoga srednjovjekovlja i Hrvati i egzaktne znanosti u osvitu novovjekovlja.
Objavio je također i sljedeće knjige: Razvoj matematike; Povijest, ideja i metoda u matematici i fizici; Egzaktne znanosti u Hrvata u doba prosvjetiteljstva; Egzaktne znanosti u Hrvatskoj u ozračju politike i ideologije (1900-1960); Egzaktne znanosti u znanosti u Hrvata u doba kulturnog i znanstvenog preporoda (1835-1900); Na razmeđu civilizacija (Zapadna Europa. Bizant i islamske zemlje: tragovima povijesti znanosti i prirodne filozofije); Povijest znanosti i prirodne filozofije u Hrvata, Knjiga I. – Srednji vijek; Povijest znanosti i prirodne filozofije u Hrvata, Knjiga II. – Renesansa. Povijest znanosti i prirodne filozofije u Hrvata, Knjiga III. – Rani novi vijek, Povijest znanosti i prirodne filozofije u Hrvata Knjiga IV. – Prosvjetiteljstvo.
