Nema sela bez budale
Šima Paur

Zapisi šokačkog seljaka

Zapisi šokačkog seljaka Šime Paura - koje desetak godina objavljuje "Hrvatska ljevica"- štivo je o surovoj zbilji slavonskog seljaka, izrečeno načinom za koji autor misli - da je najprimjereniji. Podsmješljiv, kada misli da je i muka sama smiješna, ozbiljan dok promišlja, kazuje. Priča on.. Ponekad ga i razvuče. Učini mi se da će u jednom trenutku, nakon nečega što prigovoru liči, jednostavno reći: briga me...
I možda baš u tom pristupu treba potražiti osnovnu odliku njegova pripovijedanja, koje je zasnovano na dugogodišnjim, pronicljivim promatranjima, a izrečeno u povodu -jednostavno, prihvatljivo: "Počeo sam sanjati kako ću magarcu dobro namjestiti samar, pa sjesti na njega, i pustiti da me nosi kud on hoće, po sokacima i polju (...). Usput bih se upo znao s novostima i događajima. Jer, teško inače hodam, debeo sam, pa mi srce zaptiva dah."
Godinama pratim njegove "zapise". Jednom mjesečno to mi je bilo nekakvo prozorče prema jednom svijetu, koji mnoge baš i ne zanima previše, osim kada i golo preživljavanje ne dođe u pitanje.