Znanost o izradi pravnih propisa
Đuro Vuković, Mihajlo Vuković

,

Normativna djelatnost može se ispitivati s dva međusobno uvjetovana aspekta. Sjedne strane, to je posebna aktivnost koja registrira i izražava određene šire ili uže društvene potrebe propisujući adekvatne načine ponašanja kao condicio sinequa non socijalnog zbivanja. To je djelatnost koja uočava društvene pravilnosti i istodobno im daje obvezatan karakter. U tom smislu dolazi i do preplitanja normativne djelatnosti s drugim društvenim i prirodno-tehnič-kim znanostima. Ona nalazi svoj supstrat u životu, da bi zatim na određeni način djelovala na životne procese.
S druge strane, normativna se djelatnost javlja kaotzv:nomotehnika (Gesetztechnik, zakonodatelnaja tehnika) u najširem smislu. Postavlja se pitanje ne samo što, nego i kako normirati. Kako izraziti ono što se uređuje propisima. U tom smislu normativna se djelatnost također koristi dostignućima drugih znanosti, kao što su to znanost o jeziku, logika itd. To je bilo, dakako, od manjeg značenja u vrijeme kad su prevladavala nepisana pravila. Međutim, njihovim potiskivanjem pisanim pravilima, što je opća tendencija ne samo unutar država nego i na međunarodnom planu, to pitanje postaje posebno naglašeno.
Ta dva aspekta normativne djelatnosti zapazio je već Savigny, koji uočava da postoji razlika između nastanka prava i njegove obrade. Razlikovanje razrađuje dalje Ihering i ukazuje na tzv. pravnu tehniku. Te ideje prihvaćaju i drugi, kao Geny, Stammler, Demogue i razvijaju ih dalje.