Veliki predjeli, kratke sjene
Zvonko Maković

Poetski opus Zvonka Makovica primjer je postmodernistički otvorenog opusa. U pitanju je promišljeno, intertekstualno uzglobljeno lirsko štivo koje sjedinjuje provokativnost eksperimenta i akademsku mirnoću, projekt i slučaj, emociju i misao, stihovni i prozni poredak, želju za nalaženjem individualnoga govora i spoznaju da diskurz nije stabilan entitet nego varijabla koja se mijenja ovisno o mjestu na kojemu se govori te o trenutačnim odnosima moći i znanja... Makovićev je lirski subjekt evoluirao iz klasičnog korisnika jezika kao oruđa u njegova gospodara i tvorca da bi naposljetku sam relativizirao dosege svoje akcije. (...) Proturječja Makovićeva pisma proturječja su vremena u kojem je ono oblikovano - njima se hranila i u njima konstituirala suvremena inačica pjesničke imaginacije. Njegov je opus jedan od ključnih događaja za razumijevanje hrvatskoga pjesništva zadnjih triju desetljeća.