Kako vidimo strane zemlje
Zrinka Blažević, Davor Dukić, Lahorka Plejić Poje, Ivana Brković

Uvod u imagologiju

Latinsko-grčkom kovanicom imagologija (lat. imago - slika, predodžba, misao; grč. logos- govor, riječ, pojam, misao, razum) označava se od kraja 1960-ih posebna istraživačka grana komparativne književnosti koja se bavi proučavanjem književnih predodžbi o stranim zemljama i narodima (heteropredodžbe) te o vlastitoj zemlji i narodu (autopredodžbe). Preuzet iz francuske etnopsihologije, termin je u tom značenju prihvaćen u mnogim europskim znanostima o književnosti. Najčešće se pojavljuje bez dodatnih atributa, a ponekad s precizirajućim odrednicama književna, što upućuje na (lijepu) književnost kao dominantno polje istraživanja, odnosno komparatistička čime se sugeriraju nadnacionalno usmjeren istraživački interes i njemu primjerena poredbena metodologija. Uglavnom, imagologija do danas, unatoč daleko širem etimološki impliciranom značenjskom opsegu samog termina (znanost o imaginarijima), označava ponajprije istraživanje nacionalnih predodžbi u književnosti.