Moje noćne more prelijepe su za ovaj svijet
Zoran Roško (ur.)

Nova inovativna američka proza

Indie-scena koja njeguje eksperimentalnu inovativnu književnost u Sjedinjenim Američkim Državama i dalje je iznimno bogata. Pisci uključeni u ovaj izbor, mahom mlađi autori, nisu nužno antirealisti ili antinarativisti, no uvijek donose neki pomak - prema fantastici, poetičnosti, bizarnosti, bajkovitosti, nadrealizmu, apsurdu.

Za razliku od postmodernističke faze inovativnosti, jezični efekti, tekstualna istraživanja, pitanja spoznaje i postojanja sada su prožeti afektima, koji nisu nužno osobni, nego na neodrediv način pripadni samome književnom svijetu ili čak tekstu - kao da su same "rečenice" raznovrsna emocijska bića.

Dok su postmodernisti doista često bili zagušivali svoju prozu apstraktnim, teorijskim idejama, a svoje dobre zamisli često trovali prevelikom ironijskom distancom, to više ne vrijedi za nove inovativne pisce; za njih je književno djelo nešto emotivno i intenzivno; više su duhoviti, otkačeni i afektivni, nego cerebralni. U njihovim mutantskim fikcionalnim pejzažima jezik je gotovo biološki događaj, sâm je jezik nepredvidljivo živo biće.