Ponoćne misli
Zdravko Tomac

Društvo protiv Boga uvijek se pretvara u društvo protiv čovjeka...

Tomac iskreno, opisujući dvojbe iz vlastitoga, duhovnoga života, dokazuje da je u čovjekovu dušu duboko ugrađena potreba za ljubavlju, ljepotom, dobrotom, pravdom, humanošću i harmonijom te da upravo ta duboka mistična potreba čovjeka čini božanskim bićem. Tomac se u svome intimnom dnevniku koji je godinama pisao i čije fragmente objavljuje u ovoj knjizi, prvenstveno bavi traženjem skrivenog i nevidljivog, mističnog i duhovnog, te dokazuje da se bez uvida u čovječju psihu, nade i strahove, snove i maštanja, mitove i vjerovanja ne može spoznati bit čovjeka, a još manje budućnost čovjeka.
Razmišljajući o budućnosti čovječanstva, Tomac opisuje velike opasnosti od globocida i homocida ako se čovjek ne suprostavi sadašnjim kretanjima koja ga pretvaraju u jednodimenzionalna čovjeka, privjeska mega-stroja.