Operacija Walküre
Walther Kneip

Pokušaj atentata na Adolfa Hitlera 1944. godine u današnjoj se Njemačkoj baš ne kuje u zvijezde, bez obzira na tisuće pogubljenih, niti se naročito veliča herojski pothvat jednorukog ratnog veterana Clausa von Stauffenberga. Jedini je on od protuhitlerovskih urotnika smogao dovoljno hrabrosti i unutarnje snage da unese eksploziv u Vučju jamu. Za njega je rješenje bilo ubiti Führera, pa tek onda započeti s operacijom Walküre, pokrenuti jedinice Wehrmachta koje bi se obračunale s SS-om i zauzele Berlin, München, Köln i Beč. Razmatrala se i sumanuta ideja o angloameričkom zračnom desantu na Berlin, poslije kojega bi njemački vojnici rame uz rame s američkim i britanskim padobrancima obračunali s nacističkim jedinicama, a zatim bi njemačka vojska sklopila primirje na zapadu i produžila rat protiv Sovjetskog Saveza. Koliko god ovo zvučalo primamljivo, zahuktali se njemački ratni stroj nije mogao samo tako zaustaviti niti poštedjeti posljedica potpunog poraza na svim frontovima, kao ni zahtjeva za bezuvjetnom kapitulacijom koji je poslan sa sastanka velike trojice u Teheranu.