Palača muha
Walter Kappacher

"Remek-djelo suvremene pripovjedne umjetnosti", "fascinantan literarni solo", "rijetka i velika sreća za njemačku književnost" – samo su neke od kritičkih ocjena romana Palača muha (Der Fliegenpalast, 2009) za koji je austrijski pisac Walter Kappacher 2009. godine dobio najuglednije priznanje za književnost na njemačkom jeziku, "Nagradu Georg Büchner".
Fabularna okosnica romana, koji se ne odlikuje osobito razvedenom radnjom, temelji se na kolažiranoj rekonstrukciji istinitog desetodnevnog boravka austrijskog literarnog klasika Huga von Hofmannsthala u klimatskom lječilištu Bad Fusch početkom kolovoza 1924. godine. To je mjesto gdje su nastajala djela koja su ga učinila slavnim. U međuvremenu se mnogo toga promijenilo: tankoćutni je pisac izgubio prijatelje, od vremena njegove slave prošle su godine, stvaralaštvo mu je ugroženo labilnim zdravljem i usamljenošću, strahom od starenja i kojekakvim tjeskobama. Osim toga i u taj je zabačeni kraj stiglo moderno doba u kojemu on uglavnom sudjeluje samo kao promatrač koji i sâm sebi sve više postaje stran...
Kappacher suvereno i virtuozno, sa zadivljujućim intenzitetom i lucidnom sposobnošću uživljavanja pripovijeda o tragediji jednog života kojega je vrijeme pregazilo. Uvelike nadilazeći suosjećajne dosege plemenite empatije, suptilni pisac slikovitim i začudno muzikalnim jezikom bez izlišnih salonskih manira i pomno promišljenim stilom dubinski promatra, a katkada i bez ostatka proniče svoga protagonista.
Palača muha studija je karaktera puna sućuti, ali bez sažaljenja. Knjiga nema vrhunca, dramatike, neočekivanog ili makar upadljivog događaja. Ništa se ne događa, a ipak nestrpljivo čitamo stranicu za stranicom, nevoljni izroniti iz potanko izmaštanog svijeta.

Walter Kappacher rođen je 1938. godine u Salzburgu. Završio je automehaničarski zanat, godinu dana u Münchenu je studirao glumu, a zatim je niz godina radio kao agent u putničkoj agenciji. Od 1978. godine samostalni je pisac. Osobenjačkom je konzekventnošću desetljećima stvarao krajnje respektabilan, nažalost premalo zapažen opus. Prvi značajniji književni uspjeh polučio je romanom Jutro (Morgen, 1975), slijede zbirka pripovijedaka Zemaljska ljubav (Die Irdische Liebe, 1979) i roman Dugo pismo (Der Lange Brief, 1982). Pravi prodor na zahtjevno njemačko književno tržište uspijeva mu tek romanom Selina ili drukčiji život (Selina oder Das andere Leben, 2005).