Navrnute misli
Vlaho Bogišić

Fikcionalni ogledi zbilje (1991-96)

Već površno čitanje ove zbirke nedvosmisleno priziva krležijanski modus scribendi, jezični vehementan i opsjednut poviješću u prvoj instanci (...) No Bogišićev implantant Krleži, ne budimo zavarani, tek je prtina kojom je lakše pristupiti "Navrnutim mislima", više nego zahvalan aspekt u kojem je lako iscrpiti ovaj netipičan kritički izdanak (...) Ova superiorna Bogišićeva sondaža u magmu i mutež knjigovnog života otvorila je više pitanja nego što ih je zaključila: pitanje fikcionalnosti odnosno fakcionalnosti vrtuljka hrvatske kulturne scene, prije svega. -- Dalibor Šimpraga "Vjesnik"

Fragmenti ove knjige prethodno su objavljeni, uglavnom u novinama ("Danas", "Vjesnik", "Slobodna Dalmacija"), većim dijelom u "Vijencu". Knjiga je k tome i naslovno identificirana s inačicom pod kojom je autor u "Vijencu" povremeno raspravljao. Premda proizlazi iz naknadne kompozicije a ne prethodnoga koncepta, ipak je zamišljena kao cjelina, s unutrašnjom logikom nadređenom zbirci srodnih tekstova. Svoju dosadašnju, daleko opsežniju, književnokritičku praksu autor nije strukturirao u cjeline, skeptičan upravo spram konzistentnosti poticaja. U ovom je slučaju do zgušnjavanja, dodira fikcije i zbilje došlo po diktatu povijesnih okolnosti. Podnaslovno određenje stoga upućuje prije na karakter predmetnog polja nego žanrovsku poziciju autora. Citatnost pojedinih fragmenata ili ponekad naglašenija ironizacija fraze nisu u funkciji susprezanja kritičke nakane ovih tekstova. Nastajali u doba kada je u ime svjesne laži velikosrpski mit doveo u pitanje fizička uporišta, oni zagovaraju istinu kao takvu, dakle subjektivnu. Baveći se isključivo tekstualnom zbiljom, oni su u svojim zaključcima zanimljivi dakako samo za onoga tko vjeruje da je književnost, tako i hrvatska, obvezatan i moguć svijet.