Čekati sjevernije
Vlado Gotovac

Kada danas objavljuje svoje novije stihove, istodobno se koristi prilikom da priloži i neke sasvim stare. Dapače, stanovit broj pjesama dvostruko je datiran, pokrivajući punu amplitudu od prvih zamisli do definitivne realizacije (čak, primjerice, u golemu luku: 1950.-1985.). "Vrijeme bez naslova" pjesma je evokacije mladosti s preciznom lokacijom i datacijom (1953.), no istodobno i premošćavanje daleke prošlosti i misli o budućnosti. Naslov jedne druge pjesme, "Povezano vrijeme", još bolje upravo tako amblematično situira i sintetizira Gotovčev napor i napon. Gotovčeve pjesme - dodajmo s razlogom: oduvijek - čuvaju dostojanstvo krajnjih pitanja, a mogući odgovor je u samoj tjelesnosti pjesme koje ovom zgodom imaju i neočekivanih formalnih inkarnacija. Iz samih bi se naslova unutar ove zbirke dala dedukativno izvesti čitava jedna poetika. Primjerice, "Prošla novost" zvuči kao opravdanje anakronističkih prelamanja; "Ironija teme" govori dakako o savjesnom odmaku od doslovnosti; "Razvijanje aforizma" elaborira motiv fragmentarno proverbijalnih čestica, tako reći samih "jednostavnih oblika"; "Epilog kao pukotina" zaključuje problematiku literarnog kadra ili žanra, naravnim upućivanjem na ranjivo mjesto u samome tkivu pisanja. Neki drugi naslovi upućuju pak na autobiografsku refleksiju, ponajprije "Slučaj nevinog", "Groblje u Imotskom" ili "Ratni trenutak", "Vukovar iza riječi", "Na pijesku Ostije".