Opijum za narod
Vladimir Stojsavljević

Zreli pripovjedač na kojeg trebamo sve ozbiljnije računati.- Jagna Pogačnik, Jutarnji list

Roman Opijum za narod, Vladimira Stojsavljevića slika je Zagreba iz godine 1964. Priča nije nostalgično sjećanje na ugodno doba odrastanja, nego je, uz dokumentarnost, opora priča o unaprijed izgubljenim nadama. Iako autor opisuje vlastitu obitelj – likovi majke, oca i dvaju sestara – ustvari opisuje zaboravljeno doba Zagreba, godinu poplave, vrijeme u kojemu je posijano sjeme sadašnjosti, doba hladnog rata, prvog navikavanja na televiziju koja se kolektivno gledala i vrijeme stvaranja životnog okvira glavnog lika...dječaka Velimira.

 
Vladimir Stojsavljević rođen je u Bjelovaru 1950. Škole je pohađao u Zagrebu (osnovna, gimnazija, FF) i Ljubljani (AGRFTV), te diplomirao na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu na Odsjeku režije. Novinarstvom se bavio od 1967. godine (započeo u "Omladinskom tjedniku", a prestao raditi kao novinar "Nacionala" 1997. godine) i tijekom vremena pisao u svim značajnijim tjednicima i dnevnicima bivše i nove države (Start, Vjesnik, Večernji list, Studio, Novi list, Polet, Ultra, Globus, Nacional itd.) Filmom se bavio u ranoj mladosti u KK Zagreb, a filmovi "Luk, brašno, voda", "Tristan i Izolda" i "Muk ili glas na betonu" dobili su visoka republička priznanja. Također glumio nekoliko epizoda u TV serijama, kao i glavnu ulogu u diplomskom igranom filmu "Svjetski rekord" Snježane Tribuson. 
 
Kazališnu karijeru  započeo kao student na Dubrovačkim ljetnim igrama, u predstavi Georgija Para "Eduard Drugi" 1971. godine i otada  do danas režirao i napisao petnaestak vlastitih drama i komedija. Naročite uspješnice bile su "Njegovatelj mašte" s Brankom Cvitković 1983. godine, "Katarina Zrinska" u Teatru ITD 1993. godine u režiji Božidara Violića, te u vlastitoj  režiji komedije "O tome se u našoj kući ne govori" u ZeKaeMu (1996.) i  "Tango, drugi put" u HNK Osijek (1999). Drame "Trač o ljubavi" i "Kradljivac knjiga" također su dobro primljene i kod gledatelja i kod kritike, a zanimljive su i po tome jer prvi puta tematiziraju Sidu te stvaran životopis (K. Miles) na domaćoj sceni.
 
Dramski tekstovi su mu nagrađivani – prva nagrada Republičkog sekretarijata za kulturu 1985. godine (Ljubav i država) i 1987. godine (Sveti čovjek Bošković), te prva nagrada i otkup na pozivnom natječaju ZeKaeMa (Krundiba) 1980. godine,  treća nagrada "Marin Držić" (Nikola Sedmi) 2008, te više nagrada za radio drame i eseje.  
 
Uz kontinuirani rad dramskog pisca i redatelja, sudjelovao u raznorodnim kazališnim festivalima (BITEF, Splitsko ljeto, Dubrovačke ljetne igre, MESS, Pulsko ljeto, Čakovečko ljeto itd.) kao producent, voditelj okruglih stolova, voditelj marketinga i slično. Svakako jedan od pionira kulturnog marketinga u nas.