Lužinova obrana
Vladimir Nabokov

Mračan i povučen, Lužin je čudo od djeteta, šahovski genij
koji već kao tinejdžer postaje majstor. Uvijek u pratnji zlokobnog
Valentinova, dijelom mentora a dijelom svodnika,
Lužin putuje u velike gradove Europe na turnire i s lakoćom
svladava protivnike. Njegovo ime šapće se s poštovanjem,
njegove pobjede proglašavaju se besmrtnim. S trideset godina
bori se protiv strastvenog talijanskog velemajstora
Turatija, poznatog po brzim pobjedama, i služi se svojom
pomno smišljenom obranom.
No kad nije za šahovskom pločom, Lužina zbunjuje svijet koji
ga okružuje i uzalud traži objašnjenje za način na koji se nižu
događaji u njegovu životu. Čini se da nema nikakve logike
iza poteza njegove snobovske punice, sjećanja na njegova
plašljiva, obožavana oca, čak ni iza uredno presavijenoga
rupčića u njegovu džepu ili spirale narančine kore.
U životu je Lužin pijun koji odozdo gleda nejasne figure što
se nadvijaju nad njim. Smišlja sredstvo kojim će možda moći
osujetiti namjere svojeg zagonetnog, veličanstvenog protivnika.
Sredstvo koje podrazumijeva proizvoljnu, apsurdnu i
posve nezamislivu kombinaciju poteza . . .

“Za one koji tek trebaju ući u jedinstveni nabokovski
svijet, Lužinova obrana predstavlja kraljevski put.”
— John Updike