Pred svjetlom
Vjenceslav Novak

Pripovijesti

U svakoj nacionalnoj književnosti postoje književnici koji čine njezinu glavnu, dominirajuću struju stvarajući standard te književnosti, kao i oni koji te norme prekoračuju, osporavaju i stvaraju neke nove književne vrijednosti. U novijoj hrvatskoj književnosti tvorci tradicionalnog standarda bili su Šenoa, Gjalski, Kumičić, Viktor Car Emin i mnogi drugi, dok su inovatori bili Matoš, Kamov, Krleža, Marinković itd. Obje književne struje čine vrijednosno ravnopravne sastavnice tijela nacionalne književnosti, ali za bolje razumijevanje prirode pojedinoga književnog djela treba biti svjestan njegove temeljne orijentacije. Djelo Vjenceslava Novaka svakako možemo svrstati u onu prvu, tradicionalnu grupu autora, premda je on stvarao u vrijeme moderne, a to znači dominacije one druge grupe književnika. U poznatome sukobu »starih« i »mladih« iz toga vremena (tradicionalista i modernista) on se priklanjao »starima« premda se pokušavao baviti aktualnim i »modernim« temama. To se prije svega odnosi na obraćanje pozornosti na do tada neuobičajeno raznolik spektar socijalnih slojeva, likova kao predstavnika tih slojeva, psiholoških i socioloških analiza života u različitim društvenim grupama, poglavito najsiromašnijima. Novak je u tom smislu začetnik socijalne književnosti u nas.