Vegetarijanska kuharica
Vesna Furjan

Od kineskih careva-znanstvenika (3700 g.pr.n.e.), Hipokrata (400 g.pr.n.e.), tibetanskih mudraca (prvo tisućljeće naše ere), Paracelsusa (do 1514, g.) do suvremenih istraživanja provlačila se spoznaja da hrana može biti lijek i da lijek mora biti hrana. Kako ,,o istom trošku" zadovoljiti fiziološku potrebu za hranom i sigurnosnu potrebu za održavanjem zdravlja?
Uzimamo li samo jednoličnu hranu sigurno ćemo „zaraditi" neku avitaminozu (nedostatak određenog vitamina u organizmu s vidljivim zdravstvenim poremećajima) i postat ćemo laki plijen virusa, bakterija i gljivica koje „stanuju" u nama, tj. smanjit ćemo otpornost organizma prema bolestima.
Raznolikost u prehrani je l. osnovni postulat očuvanja zdravlja i duljeg života. Tu možemo  postaviti zajedljivo pitanje: „Po kojem kriteriju odrcđujemo Sto jeraznolika ,a Što jednoliČna prehrana?".Il ijoš detaljnije:
„Kojim mjerilom ćemo određivati stupnjeve raznolikosti naše prehrane?".
Pitamo li dvojicu prijatelja dobit ćemo bar tri različita mjerila za određivanje stupnja raznolikosti prehrane. Različita mjerila za određivanje stupnja raznolikosti prehrane rezultirala surazvojem različitih pravacau prehrani: vegetarijanstvo.makrobiotika, ekobiotika uz mnoga proročka religijska i druga vjerovanja u području prehrane.