Poslije Krista
Vasilis Aleksakis

Grčko-francuski prozaik napisao je žanrovski hibrid između romana i kulturnopovijesne studije. Kao i J. M. Coetzee, i Aleksakis nudi svjetovnu inačicu spasenja: antički humanizam i antički racionalizam kao nova-stara božanstva. (Dragan Jurak, Jutarnji list)

"Poslije Krista", djelo hvaljenoga grčko-francuskog prozaika Vasilisa Aleksakisa, neobičan je žanrovski hibrid na razmeđu romana i kulturne studije koji plijeni uzbudljivom pitkošću štiva. Saga počinje kad 89-godišnja bogatašica Nausikaja zamoli svoga stanara, mladoga studenta povijesti, da istraži redovničku zajednicu grčke Svete Gore, autonomne monaške republike koja na brdu Atos okuplja dvadeset manastira. Junaka će istraga odvesti tisuću godina u prošlost, u doba gradnje prvog manastira, ali i dalje u davninu, u vrijeme prvih stanovnika Atosa.

Doznat će kako se kršćanstvo nametalo kroz stoljeća, te kako je i starogrčki politeizam imao svoje mučenike. Srest će niz fascinantnih likova koji će mu malo-pomalo slagati mozaičnu sliku uloge bizantskog pravoslavlja u grčkoj povijesti i suvremenom životu, no traganje će mu pružiti i osobit uvid u vlastiti, osobni i obiteljski odnos prema toj kulturnoj tradiciji. Naposljetku će iz prve ruke upoznati monašku zajednicu Svete Gore, koja i danas uživa silan utjecaj u političkom životu zemlje i čije se povlastice nitko ne usuđuje osporiti.