Nagađanja o Jakovu
Uwe Johnson

Mladi željezničar Jakov Abs poginuo je jednoga maglovitog jutra u studenome prelazeći poprijeko kolodvor kako bi skratio put do tramvaja. Ali kako je Jakov uvijek išao preko tračnica i radio sedam godina na željeznici, njegova smrt izaziva čuđenje. U priči koja slijedi rekonstruiraju se posljednji tjedni njegova života kroz priče ljudi tijesno povezanih s njim – od prijateljice iz djetinjstva i nesuđene djevojke Gesine Cresspahl te njezina oca do agenata koji su ih pratili. Pitanje je li se Jakov ubio ili je posrijedi tek nesretni slučaj nije toliko važno jer njegova smrt nedvojbeno pokazuje njegovu nemogućnost da se, ma koliko pametan i vješt bio, snađe u okolnostima u kojima je teško razlučiti prijatelja od špijuna te dobro od zla.
U svojemu prvom objavljenom romanu Uwe Johnson na avangardni način pripovijeda o mladiću razapetom između suprotstavljenih ideologija dviju njemačkih država u pedesetim godinama 20. stoljeća. Roman odlikuje pomno razrađena naracija, pa Nagađanja o Jakovu mnogi nazivaju pravim foknerijanskim djelom, a nema sumnje da je riječ o iznimnome književnom svjedočanstvu poslijeratnoga podijeljenog svijeta.

Jedan od velikih romana 20. stoljeća, suvremeni klasik koji je aktualan i sada, na početku 21. stoljeća.
Weltbild

Teško je zamisliti pisanje koje bi danas moglo biti relevantnije. (...) Njegovo djelo pokazuje da je moguće sjećati se bez nostalgije, raspraviti s vlastitom prošlošću bez naknadnog objašnjavanja i usmjeriti se novim obalama ne gledajući ih kao obećanje spasenja.
Daniel Schreiber, Die Tageszeitung

Neposredno prije objavljivanja knjige Johnson je prebjegao iz Leipziga u Zapadni Berlin. Taj biografski rez najtočnije zrcali položaj njegova romana: on stoji na granici između dviju država i dvaju blokova moći, ali označuje i liniju između prošlosti i sadašnjosti koja se okreće sjećanju.
Roman Bucheli, Neue Zürcher Zeitung

Ne poznajem nijednu prozu koja bi bila manje nametljiva, koja je tako na usluzi, koja ne želi pokazivati svoje bogatstvo, koja samo želi biti od koristi, i to nepresušno.
Martin Walser