Svijet se kaže šuma
Ursula K. Le Guin

- Da, siguran sam, Selver... Dobro sam poučen u sanjanju, a i star sam. Sada samo vrlo malo sanjam za sebe. A i zašto bih? Meni je malo toga novo. A ono što sam želio od života to sam dobio, pa i više od toga. Imao sam cijeli svoj život. Dana kao lišća u šumi. Sad sam staro, šuplje drvo kojem je još samo korijenje živo. I sada sanjam samo ono što svi sanjaju. Nemam ni vizija niti želja. Vidim ono što postoji. Vidim plod kako zrije na grani. Četiri godine je sazrijevao taj plod duboko posađenog stabla. Četiri godine smo se svi bojali, čak i mi koji živimo daleko od gradova Yumena i samo smo iz zaklona kriomice bacali pogled na njih, ili viđali njihove brodove kako lete iznad nas, ili smo gledali ona mrtva mjesta gdje su posjekli svijet, ili smo uglavnom samo slušali priče o svemu tome. Svi se mi bojimo. Djeca se bude iz sna plačući o divovima; žene neće odlaziti daleko na svoja trgovačka putovanja; muškarci u Domovima ne mogu pjevati. Taj plod straha sada sazrijeva. I vidim kako ga ti ubireš. Ti si taj koji obavlja berbu. Sve ono što se mi bojimo saznati ti si već vidio, već saznao: progonstvo, sramotu, bol, krov i zidove srušenog svijeta, majku umrlu u bijedi, djecu koju nitko ne poučava i ne voli... Ovo je novo doba za svijet, loše doba. A ti si sve to propatio. Otišao si najdalje. A tamo gdje je najdalje, na kraju tog crnog puta, tamo raste to Stablo, tamo sazrijeva plod i sada, Selveru, posegni i uberi ga. A kad čovjek u svojoj ruci drži plod tog stabla, čiji korijeni su dublji od šume, onda se svijet mijenja iz temelja. Ljudi će to prepoznati. Prepoznat će tebe, onako kako smo te i mi prepoznali. Nije nužno biti starac ili neki veliki Sanjar, da bi se prepoznalo boga! Kuda ti kročiš, tu plamti vatra i samo slijepac to ne može vidjeti. Ali slušaj, Selveru, ja eto vidim nešto što drugi možda ne vide i zbog toga sam te zavolio: sanjao sam te prije negoli smo se ovdje susreli. Hodao si stazom, a iza tebe su nicala mlada stabla, hrast i breza, vrba i božikovina, jela i bor, joha, brijest, jasen što cvate bijelim cvjetovima, cijeli taj krov i zidovi svijeta, zauvijek obnovljeni. Sad zbogom, dragi bože i sine, sretan ti put.