Hrvatska povijest
Trpimir Macan

Hrvatska je malena zemlja u jugoistočnoj Europi. Prostire se između Jadranskoga mora i rijeka Mure, Drave i Dunava. Njezino je područje u prošlosti na zapadu dopiralo do slovenskih zemalja i do rijeke Raše u Istri, a na istoku ga je obrubljivala nestalna granica. Nastavalo ga je možda nekih milijun ili nešto više Hrvata u srednjem vijeku i oko četiri i pol milijuna u 20. stoljeću. Ono je bilo okvir u kojemu se od ranoga srednjeg vijeka zbivala povijest hrvatskoga naroda, rasezao njegov narodnosni prostor i državni opseg, okvir koji hrvatska politika nije zaboravljala i koji je određivao njezin karakter i postupke. Taj prostor obilježavaju nesigurnost i nestalnost. On se, naime, nalazi na jugu baltičko-jadranskoga pojasa, međašnjega pojasa u kojemu žive različiti narodi, koji je trpio u svim razdobljima za sukoba Zapada s Istokom i plaćao gubitkom državne nezavisnosti ili podlijeganjem velikim sustavima u ratovima i društvenim prevratima. Stoga je povijesni uspjeh hrvatskoga naroda što je sačuvao najveći dio svoga prvotnog područja i što je nastavio državno živjeti u 20. stoljeću. Na hrvatsku je povijest veoma djelovao smještaj Hrvata na razmeđu Istoka i Zapada, na križalištu probitaka susjednih sila, bilo Bizanta i Franaka, bilo Mlečana i Mađara, bilo Austrije i Turaka, bilo novovjekovnih nacionalističkih država ili velikih saveza. Osim izravnih prijetnja mogućnošću biološkog uništenja, te su sile pogodovale unutrašnjim sredobježnim i rastočnim strujama, protumatičnim i pokrajinskim snagama, nadnarodnim koncepcijama. Borba za održanje samostalnosti u državnoj zajednici s Ugarskom i poslije s habsburškim i jugoslavenskim zemljama bila je jedna od glavnih crta hrvatske povijesti. Bez razumijevanja borbe Hrvata za državni suverenitet i zemljišnu cjelovitost - utemeljenih u nezavisnoj srednjovjekovnoj narodnoj državi i usađenih u svijest naroda koji želi sam sobom vladati i odlučivati o svojoj budućnosti - teško je proniknuti u bit hrvatske povijesti i svih pokreta koji su, plaćajući dug svome vremenu i usporedo s boreći za jedinstven narodni suverenitet, prevladavajući pokrajinsku i duhovnu razjedinjenost te težeći društvenom i materijalnom napretku, izveli hrvatski narod na današnji put. Povijest Hrvata povijest je gotovo četrnaest stoljeća života malenoga naroda na nepovoljnu zemljopisnom položaju, među silama proti kojima je otpor često prelazio njegove snage, a kojih su se utjecaj i presezanje različito, često nepovoljno, odražavali na njegov materijalni i duhovni razvitak. Prvi su ometali ratovi i tuđinski probici, a drugi je neujednačeno tekao od prvotne pismenosti i starohrvatske umjetnosti do ukupnosti današnje kulture na stazama europske baštine i suvremenosti. Duhovni je život bio i ostao jako sredstvo povezivanja i narodne integracije Hrvata gdje god oni živjeli.