Borgesov čitatelj
Tonko Maroević

Naravno da nije, kao što barem izgleda. - decidirano je rekao Platon na tuđa usta.
Ne bih se želio odmah u početku sporiti o stupnju realiteta Borgesovih pripovijedaka, ne zato što to ne bi bilo važno, nego što važnost tog (proizvoljno odabranog) stupnja realnosti ponajviše ovisi o naglasku. Kako bih htio da se taj naglasak nametne poput dugouzlaznog, drugovrsnim govorom treba zatvoriti pozadinu na kojoj će ga se moći kao takvog primiti.
Borgesa se može i odbacivati, ili primiti u uskom okviru značenja: Zanimljivo, svakako; bizarno, groteskno, čudno, odveć elaborirane ili manirirano. Zanimljivim, međutim, postaje tek onda kada se travestija ili persiflaža, što je ti opni gotovo svake od njegovih pripovijedaka, radikalno prihvati.