Kunićarstvo i standard kunića
Tomislav Kapitan

Kunićarstvo je sitna grana stočarstva koja nas opskrbljuje kvalitetnim, zdravim i ukusnim mesom, kožom, dlakom i gnojivom koje se koristi u povrtlarstvu. Kunić spada u rod kralježnjaka (vertebrata craniata) - klasu sisavaca (classis mamalija) - podklasu placentalnih sisavaca, red glodavaca (familiju kunića leporidae). Potječe od divljeg kunića kojem je domovina južna Europa. Divlji kunić živi slobodno u prirodi, a nastanjen je i na našim otocima. Čovjek ih je lovio i pripitomljavao, međusobno pario i uzgajao, te kroz stoljeća uspio dobiti oko sto pasmina koje je standardizirao. Uzgojem kroz laboratorije stvorene su komercijalne pasmine koje u kratkom vremenu (četiri mjeseca) daju najoptimalniju količinu mesa, a nakon toga vremena se kolju za ishranu čovjeka. Obrađivati ćemo samo uzgoj kojim se čovjek bavi radi očuvanja i stvaranja novih pasmina. Veliki udio u tome imaju uzgajatelji u cijelome svijetu koji se bave uzgojem matičnih stada i životinja koje se ocjenjuju na izložbama. Tako ocijenjene one svojom kvalitetom i nasljednim osobinama osiguravaju potomke koji su se održali do današnjih dana. Kunić svojim veselim temperamentom pruža mnoge radosti uzgajateljima, osobito djeci i, što je novija praksa, kao terapija bolesnim osobama u zemljama zapadne Europe. Uzgajatelji kunića učlanjuju se u Udruge za uzgoj i zaštitu malih životinja, u kojima se druže, izmjenjuju iskustva i posjećuju mnoge izložbe. Prije početka uzgajanja kunića treba dobro razmisliti o krajnjem cilju uzgoja, jer na temelju toga treba izabrati pasminu za uzgoj, a nakon izbora pasmine, nabaviti ili izraditi kaveze za tu pasminu. Postoje pasmine koje uzgajamo radi mesa, kombinacije krzna i mesa te krzna. Pasmine kunića podijeljene su prema težini, veličini te prema duljini dlake.