Povijest kršćanske lietrature
Tomislav J. Šagi-Bunić

Zamisao i oblik Povijesti kršćanske literature, od koje se prvi svezak sada predaje javnosti, uvjetovani su prvenstveno stanjem i potrebama na našem jezičnom području. Oskudnost, a često i potpuna odsutnost, raznovrsnih informacija s toga područja na našem jeziku bijaše glavni razlog koji je pisca naveo da — posebno ove prve sveske koji Obrađuju kršćansku literaturu patrističkog razdoblja — zamisli i izradi dosta drukčije nego što su izrađene dosadašnje patrologije u kršćansikom svijetu.
Željelo se da ovo djelo pruži našem čitateljstvu što više raznovrsnih relevantnih podataka s toga područja, sabranih na jedno mjesto i metodički obrađenih: to je nužno zahtijevalo određenu opširnost. Potrebno je da naši ljudi, posebno oni koji možda nose u srcu želju ili sklonost prema dubljem istraživanju i proučavanju, mogu na svome materinjem jeziku dobiti početne i provjerene informacije, i to što obuhvatnije. Ipak, ovo djelo nije moglo pretendirati na to da učini izlišnim velika i standardna djela s toga područja na drugim — velikim svjetskim jezicima. Svaki koji se odluči na daljnja istraživanja, morat će posegnuti za tim djelima: nakana ovoga djela jest da svakome istraživaču omogući solidno snalaženje na tom području, te da mu pruži potrebne upute za daljnja traženja.
Imajući pred očima te ciljeve, ovo djelo posvećuje relativno veliku pažnju prikazivanju nauke starih kršćanskih pisaca, što do te mjere nije učinjeno ni u jednom standardnom priručniku ili udžbeniku patrologije u svijetu.
S druge strane, bibliografski su navodi u ovoj knjizi ipak ograničeni, tako da će svaki istraživač pojedinog pitanja morati posegnuti za velikim svjetskim djelima (kao što su, npr., za starije razdoblje patrističkih istraživanja O. Bar-denhewer, a za novije J. Quasten ili B. Altaner), bibliografskim repertorijima, odgovarajućim leksikonima i enciklopedijama. Ovdje se uglavnom navode ona izdanja starih pisaca koja su kod nas pristupačnija, a od literature o pojedinim problemima navodi se uglavnom samo ona novija, ili ona kojom sam se više poslužio, a koja može biti dobar putokaz za traženje ostale literature. Sustavne se patrologije, udžbenici i enciklopedijska djela, iako sam se njima obilno služio, uglavnom na pojedinim mjestima ne navode, osim u onim slučajevima kad je to iz kakvog posebnog razloga bilo neophodno.