Osnove prava elektroničke trgovine
Tin Matić

Elektronička trgovina (engleski naziv svjetski poznat u svim jezicima jest electronic commerce ili E-commerce) definira se kao trgovina koja obuhvaća sve trgovačke transakcije, bilo da je riječ o onima između individualnih, fizičkih osoba ili trgovačkih društava ili s njima izjednačenih subjekata, koja se provodi kroz elektroničke mreže. Predmet takvih pravnih poslova mogu biti usluge i druge nematerijalne ili netjelesne stvari (engl. - intangible goods), podaci ili informacije, tzv. data products, ili roba u tradicionalnom smislu kao tangible goods.
Gledano generički, elektronička trgovina je trgovina koja se obavlja na specifičan način, s obzirom na način na koji se definira i određuje nositelj informacije i pravno relevantne poruke, a to je elektronički medij. Usporedo s tim, logično je da se pojavljuje potreba za pravnim reguliranjem takvog načina trgovanja, jer on se uistinu razlikuje od onoga dosadašnjeg, koji je imao osnove u papiru kao nositelju informacije, odnosno glavnom mediju koji sadrži i prenosi pravno relevantne poruke. Određenje pojma prava koje uređuje takav oblik trgovanja i dalje je zasigurno grana prava unutar koje se transakcija odvija, dakle ili u okvirima građanskog ili trgovačkog prava, no biva podvrgnuta posebnim pravilima, pa se može govoriti o nastanku prava elektroničke trgovine.