Mediokracija
Thomas Meyer

Medijska kolonizacija politike

Za samo nekoliko godina općenito je spoznato da svakodnevicu politike u medijskome društvu obilježavaju inscenacije. Inscenacija se pritom - na osnovi spektakularnih primjera što ih stalno nude mediji i politika, ali i na osnovi širokog iskustva sve jače depolitizacije društva - izjednačava s potiskivanjem politike političkim kazalištem (usp. Meyer/Kampmann, 1998). Za vrlo brzu cirkulaciju te dijagnoze i njezine pojmovnosti nitko se drugi nije toliko pobrinuo kao sami mediji, čiju moć i način djelovanja ona, ipak, želi razotkriti a time i suzbiti. Već u tome pojedinačnom procesu i njegovu ironičnom obratu očituje se mnogo od onoga što čini medijsko društvo. Masovni mediji, njihovi učinci i izgledi, njihov način djelovanja i njegove pretpostavke brzo su uznapredovali do jedne od ključnih tema društvenih znanosti, kulturne kritike i - stoje ironično - samih sebe. Ta znanstvena i javna pozornost ima svoje razloge jer malo koji drugi fenomen utječe tako snažno i obuhvatno na današnje društvo, tako temeljito i, u međuvremenu, zacijelo i neizbježno. Unatoč spektakularnim popratnim okolnostima trijumfalnoga pohoda modernih medija, a možda upravo zbog toga, mnogi njihovi učinci izmiču pozornosti, ili zato što su postali samorazumljivom sastavnicom svakodnevice, ili zato što dubinsku strukturu naših iskustava toliko suoblikuju da bi ih samo još etnološki začudan pogled na vlastite životne odnose doista mogao učiniti vidljivima.