Aspekti novog desnog radikalizma
Theodor W. Adorno

Theodor W. Adorno je 1967. na Sveučilištu u Beču održao predavanje koje iz današnje perspektive nema samo znanstveno-povijesnu važnost. Upozorio je na opasnost koju je za demokraciju u to vrijeme predstavljao politički uspon ekstremno desne Nacionaldemokratske stranke Njemačke (NPD). Njezin politički uspjeh u mnogočemu se može usporediti s nedavnim usponom radikalne desnice okupljene u Alternativi za Njemačku (AfD), ali i s usponom drugih radikalnih desnih pokreta u europskim zemljama. Stoga je objavljivanje knjige s tim predavanjem, čak i nakon pedeset godina, izazvalo veliko zanimanje europske političke i intelektualne javnosti.
Adorno u ovoj knjizi analizira resurse, taktiku i dinamiku novog desnog radikalizma tog vremena. Suprotstavljajući ga „starom“ i poznatom nacističkom fašizmu, posebnu pozornost posvećuje mehanizmima i trikovima kojima su radikalni desničarski pokreti, dvadesetak godina nakon završetka Drugoga svjetskog rata, osigurali novu entuzijastičnu potporu zapadnonjemačkog stanovništva.
Autorova vješto postavljena pitanja i odgovori koje daje pomoću neospornih znanstvenih činjenica, pomažu nam u razumijevanju mnogih suvremenih političkih fenomena.

U današnje vrijeme, sablast kojoj je posvećeno Adornovo predavanje još je daleko od izbavljenja; opet kruži društvom kao novi desni radikalizam. Zbog toga je još važnije ponovno osvijestiti strukturu fašisti­čke agitacije i sociopsihološku osnovu njezina uspjeha.
Čak i nakon pola stoljeća iznenađuje trajna nepobitnost Adornove analize, čiji se dijelovi čitaju kao komentar aktualnih zbivanja. - Volker Weiß

Adornova analiza novog des­nog radikalizma uz ostalo omogućuje dobivanje boljeg uvida u suvremene društvene okolnosti, u slike društva oblikovane novim medijima koji ujednačuju sva mišljenja i dovode u pitanje autoritet znanja. Adorno je dobro uvidio da se na taj način u pitanje dovodi i sama sloboda. A bijeg od slobode i preuzimanja osobne odgovornosti ne samo da je glavna značajka autoritarne osobnosti nego i temelj za razvoj pokreta nove radikalne desnice.
- Tihomir Cipek

* * *

Theodor Wiesengrund Adorno (Frankfurt na Majni, 11. 9. 1903. – Visp/Viège, Švicarska, 6. 8. 1969) bio je njemački filozof, sociolog, muzikolog, skladatelj i pripadnik pravca neomarksističkih filozofa, tzv. frankfurtske škole. Studirao je filozofiju, sociologiju i psihologiju na Sveučilištu Johann Wolfgang Goethe u Frankfurtu na Majni, na kojem je, tezom o Husserlovoj fenomenologiji, doktorirao filozofiju 1924. godine. Predavao je na tamnošnjem Institutu za društvena istraživanja, na Merton Collegeu u Oxfordu, kasnije u SAD-u (New York i Los Angeles) te kao redoviti profesor filozofije i sociologije u Frankfurtu na Majni. Istaknuta njegova djela su Autoritarna ličnost (1950), Negativna dijalektika (1966), Dijalektika prosvjetiteljstva (1947), Filozofija nove glazbe (1949), U potrazi za Wagnerom (1952), K metakritici spoznajne teorije (1956) i Estetička teorija (1970).