Između znanosti i bajke Ivan Tomko Mrnavić
Tamara Tvrtković

,

Iako naslov Između znanosti i bajke upućuje na, čak ne naročito, originalnu retoričku figuru za pridobivanje naklonosti čitateljske publike, ipak on je i nešto više od toga: s jedne strane označava način na koji je stvarao glavni junak Ivan Tomko Mrnavić, odnosno modus njegova djelovanja često na granici fikcije i zbilje, a s druge se strane odnosi i na moje vlastito proučavanje koje je utemeljeno na znanstvenim metodama i trudi se biti znanstvenim, ali jednako tako vrlo često prelazi na onu stranu znanosti, jer činjenica ili nema, ili su tako nevjerodostojne da gotovo zalaze u sferu fikcije. Ova knjiga, nastala na temelju moje doktorske disertacije, rezultat je neuspješna traganja za autografom i uspješne potrage za prijepisima jednog rukopisa s početka sedamnaestog stoljeća, i u njezino nastajanje ugrađeno je dugotrajno pretraživanje po knjižnicama i arhivima, koje je često bilo blisko detektivskom i kriminalističkom poslu, u kojem doduše nema ubojica (ili barem taj dio djelatnosti autora nije bio relevantan za moje istraživanje), ali ima lažljivaca, lopova, kradljivaca i falsifikatora.
Posebno sam sretna (ne zbog feminističkih, nego zbog strukovnih razloga) što moja knjiga izlazi gotovo u istom trenutku kad i knjige slične tematike dviju mojih kolegica: Ilirizam prije ilirizma Zrinke Blažević i Dinko Zavorović - šibenski humanist i povjesničar Ive Kurelac. Znak je to, nadam se, da interes za hrvatski latinizam i njegove autore jača, i da će, kao što je Mrnavić bio samo jedan u nizu autora djela s »ilirskom« tematikom, i ova knjiga biti samo jedno u nizu djela koja pokušavaju osvijetliti hrvatski latinizam s različitih aspekata.
Namjera ove knjige bila je prikazati klasičnog filologa na djelu i pokazati da se ne radi samo o dosadnom poslu knjiškog moljca, nego o dinamičnom i zanimljivom, ali i vrlo preciznom i akribičnom poslu. Budući da meni akribije i preciznosti ipak ponekad nedostaje, zahvalnost dugujem onima koji su moje nedostatke strpljivo ispravljali: ponajprije svojem mentoru, prof. dr. sc. Darku Novakoviću, a zatim i svojem ocu, Dubravku Skiljanu, koji nažalost nije doživio izdavanje ove knjige. Zahvalnost dugujem i svojim kolegama i prijateljima na stručnim savjetima, ali još više na podršci koju su mi pružali u trenucima malodušnosti koja često prati pripremanje knjige. I na kraju osim što sam zahvalna sadašnjoj (i prijašnjoj) upravi Instituta na razumijevanju za moje osobne probleme koji su usporavali rad na ovoj knjizi, sretna sam što ću (neka mi bude na ovom mjestu dopuštena interna dosjetka), kad na hodniku sretnem dr. sc. Mirka Valentića, moći reći: Evo, napokon je ITM gotov.