Zvonjelice für Cvite
Tahir Mujičić

Soneta kapunjera

,

Njegove knjige imaju neke zajedničke odlike: jezično i značenjski to je bogata poezija, autor se ne libi agresivnih jezičnih igri i ne zazire od banalnosti i slengovskih štoseva, osvaja čitatelja žargonskim frazama i žongliranjem riječima, duhovit je do iznemoglosti, inovativan u formama. No. glavno obilježje poezije Tahira Mujičića je ponajprije komunikativnost, obraćanje čitatelju, pače čitateljici, koji/koja možda inače i nije poklonik/ca čitanja poezije.
Sve te odlike mogu se uočiti i u novoj zbirci Tahira Mujičića, s toliko nježnosti i predanosti posvećenoj njegovoj unučici Cviti, s tom razlikom što je ovaj put posegnuo za drevnom formom, sonetom, pa mu je stoga i pjesnički fokus izoštreniji. Sonet, za kojeg se kaže da je »otvorio srce« i samog Shakespearea, od davnine je izazov za pjesnike »od formata« - jer je sredstvo da se izraze i najveće strasti i najdublje misli, koncizno i precizno. Nekoć se smatralo kako je balada pučka forma, a sonet da je elitni, da je za aristokrate duha, da mu nenaobraženi nisu dorasli -jer traži artističku perfekciju. Kako je danas, kad nakon kaosa postmodernizma nema pravila ni reda, ne znam, a za ovu priču nije ni važno.