Naglasak u hrvatskome književnom jeziku
Stjepan Vukušić, Ivan Zoričić, Marija Grasselli-Vukušić

Ovaj rad prikazuje naglasak u suvremenome hrvatskom književnom jeziku u cjelini. To znači da obuhvaća četiri veća područja: naglasak imenica, naglasak pridjeva, naglasak glagola i naglasak ostalih vrsta riječi. Da bi se taj cilj dosegao, građa je skupljana sustavno i iz različitih izvora. Pritom je težište bilo na naglasnim (paradigmatskim i tipološkim) osobitostima određene vrste riječi, manje na bilježenju leksičkog naglaska što većeg broja riječi. Za ovaj rad nisu posebno ispisivana djela pojedinih struka, već samo rječnici i drugi priručnici općega jezika. Stoga u imeničkom dijelu glavninu čine opće imenice, a od ostalih - među kojima su osobna imena, zemljopisna imena, etnici i dr. - uvršteno je samo ono što je naglasno značajno i što se našlo u izvorima. Sve su skupljene riječi iz različitih izvora najprije razvrstane po vrstama riječi i morfološkim cjelinama kako je to uobičajeno u hrvatskim gramatikama, a zatim je za svaku od njih utvrđen književnojezični naglasak. Za tipološko razvrstavanje građe uzeta je nova naglasna tipologija (v.t. 35-48) koja se dalje primjenjuje u opisu naglaska svih vrsta riječi. Cjelovit je prikaz naglasnih ponašanja uvijek dvodijelan. Stoga na početku svake morfološke cjeline dolazi najprije popis njezinih naglasnih tipova, podtipova, skupova naglasnih jedinica i samih tih jedinica, a za njim slijede naglasni uzorci i određen broj primjera svrstan po abecedi. Radi lakšeg snalaženja na kraju su rada uvrštena dva posebna dodatka. Jedan je Potpuni sadržaj, u kojem su zabilježene sve naglasne jedinice, a drugi je dodatak Kazalo riječi. I jedan i drugi upućuju čitatelja prema naglasnoj jedinici, a od nje - gdje je potrebno - postoje uputnice prema naglasnom uzorku ili općem dijelu.