Bijeda filozofije razvoja
Stijepo Letunić

Knjiga dr. sc. Stijepe Letunića „Bijeda filozofije razvoja“ na znanstveno utemeljen i originalan način povezuje filozofiju kao metodu i utemeljenje interdisciplinarnih i multidisciplinarnih istraživanja s ekonomijom kao znanošću. Autor posebnu pažnju pridaje ključnim misliocima u povijesti ekonomske misli. Prof. dr. sc. Lino Veljak, jedan od recenzenata (i urednik) knjige, naglašava da autor „neoliberalizam (neoliberalni model razvoja) dovodi u vezu s klasičnom i neoklasičnom ekonomikom, te utilitarizmom i empirizmom, dokazujući na izvoran i znanstveno besprijekoran način kako se i u kojim modalitetima neoliberalizam njima koristi kao svojim znanstvenim utemeljenjem (ili, preciznije rečeno, kao svojom znanstvenom legitimacijom)“. U trećem poglavlju „Idealisti“ Letunić „istražuje i eksplicira formiranje umne civilizacije (općosti), te problematizira mjesto ekonomijske znanosti i područja ekonomije u njoj, razmatrajući ih primarno s motrišta cjelokupnog sustava znanja“. On ekonomiku promatra sa stajališta cjeline znanja i preispituje kako njezino mjesto tako i nositelje odlučivanja u ekonomskoj sferi (i to i na razini nacionalnih ekonomija i na globalnoj razini svjetske ekonomije).

Prof. dr. sc. Zdravko Bazdan, drugi recenzent knjige, smatra da je autor uspio da multidisciplinarnom i interdisciplinarnom analizom poveže humanističke znanosti s društvenim znanostima i vice versa, te da je upravo zato došao do znanstvenih rezultata koje inače nije moguće dobiti, ukoliko se te dvije „skupine znanosti“ ne integriraju. Razlog je u tome što su ekonomski fenomeni uvijek bili kompleksni, a danas posebno, što se ekonomija ne može prepustiti samo ekonomistima, što analiza ekonomskih fenomena i znanstveno prognoziranje trenda - a to je sukus ekonomske znanosti - treba i humanističke znanosti. „A od svih njih, filozofija je – njihova kraljica! Da je to tako, upravo aktualna suvremena kriza verificira tu tezu“, ističe prof. Bazdan. Po njegovom mišljenju, knjiga „Bijeda filozofije razvoja“ ulazi u sustav rijetkih naslova relativno nove znanstveno-nastavne discipline „filozofije ekonomije“.

Autor knjige u Uvodu ističe da se njezino polazište „temelji na pretpostavci da izostajanje uvida u općost u empirijskim (po definiciji posebnim i pojedinačnim) znanostima rezultira spoznajnim ograničenjima i iskrivljavanjem perspektive“, te da to posebno dolazi do izražaja u ekonomskim znanostima, što se „među ostalim očituje u istraživanjima faktora koji utječu  na produktivnost rada…“

Prvi dio knjige, pod naslovom „Empirizam“, sadrži poglavlja: „Ekonomski liberalizam“ i „Empiristi, pozitivisti, još ne i filozofija 20. stoljeća“, a drugi dio, naslovljen „Idealisti“, poglavlja: „Općost (um, duh), od individue ka zajednici“, „Duh i ekonomija“ i „Međunarodna ekonomija“. Knjiga sadrži (na 18 strana) iscrpan popis literature (knjiga, časopisa i ostalih izvora) kojom se autor služio.