Španjolska rapsodija
Spomenka Podboj

,

Toliko sam dugo čeznula da vidim Andaluziju, pjesnikovu Andaluziju. Njegov zavičaj. Htjela sam doživjeti Andaluziju Garcije Lorke, kroz njegove stihove, kroz plač gitare, nestvarnost mjesečine, mračne strasti, ubojstva, praznovjerje... Željela sam gledati Andaluziju pjesnikovim očima, osjetiti miris naranče u cvatu, osjetiti ritam "Ciganskog romancera", vidjeti zelene maslinike i rijeku Guadalquivir što kroz naranče i masline teče. Tako krenuh na taj put sa zbirkom Lorkinih pjesama na krilu. Unaprijed sam znala da ova Andaluzija kojoj hrlim u susret nije baš ona pjesnikova, jer sam, sanjareći nad Lorkinim stihovima, slutila da on pjeva o jednom više nestvarnom nego stvarno msvijetu, o nečemu tajnovitom, što je prije slutnja nego opipljivost... Sam put kroz Andaluziju, prema Sevilli, nešto je čarobno: nepregledni maslinici koji se pred mojim očima otvaraju i zatvaraju poput lepeze kakve vitke španjolske plesačice, bogatih, šarenih sukanja.Snježnobijeli vrhovi Sierre Nevade i Sierre Morene. Granada okićena narančama. Sevilla u raskošnom narančinom cvatu.