Vješturkov tanac
Sonja Manojlović

,..Konzistentnost koja proizlazi iz vrlo rano profiliranih literarnih interesa i trajna zainteresiranost primarno za egzistencijalni kontekst koji podjednako podrazumijeva individualnu sudbinu i socijalno okruženje, redoslijedom kojim su navedeni, i u novom je Sonjinom rukopisu jednako razvidna kao i u njezinim najranijim pjesmama...
Autorica Šonja Manojlović ne krije svoju želju da tekst oživi evociranjem irealnih, mitskih ili fantastičnih bića. Tako njezinim pjesmama promiče čitava mala menažerija neobičnog Životinjstva ili inkarniranih stvorenja iz nekoga drugog, drugačijeg i snažnijeg života.(„.) Ako nisu dovoljni, kao što nisu, "čarobnjaci zemlje", pjesnikinja će se otvoriti zaumnomu. nadrealnomu, sasvim izmaštanomu..,

U poeziji Šonje Manojlović miješa se tako svakodnevno ozračje s fantastičnim. Misli se povezuju slijedom rijeka pjesme, ali priča se gradi iz diskontinuiranih skokova koji se pozivaju na tehniku sna. (...) Izbor i metode Šonje Manojlović u ovoj knjizi znaci pobjedu volje za pjesmom nad ravnodušnim pretencioznim žanrom teksta.
Šonja Manojlović već je u dvanaestoj godini objavila svoje prve pjesme, a s nepunih osamnaest knjigu poezije Tako prolazi tijelo (1965). Iskustvom, zrelošću i domišljenosću pjesničkoga izraza tom je knjigom iznenadila i kritiku i publiku, a svaka je sljedeća zbirka govorila kako bljesak nije bio slučajan.