Čarobni brežuljak
Snježana Grković-Janović

Već na prvim stranicama čitatelj otkriva da je riječ o autobiografskom zapisu, na kakve rijetko nailazimo ne samo u spisateljskom opusu domaćih pisaca već i onih izvan naše zemlje, a svjedočanstvo je osobnog iskustva u kojem se mogu prepoznati svi koji su kao hospitalizirani bolesnici barem jednom boravili u instituciji zvanoj Bolnica.
Rijetki su pisci ili pjesnici koji su, poput A. G. Matoša, detaljno opisali osobna proživljavanja sebe kao pacijenta i doživljavanja bolničkog osoblja, posebice liječnika, tijekom mukotrpnog procesa svoje i njihove borbe s bolešću.
Snježana Grković-Janović progovara u ovom djelu upravo u ime osoba nevještih u pisanju ali bremenitih iskustvima, u ime onih koji bi s pravom željeli podijeliti osobna sjećanja sa svojim suvremenicima, želeći im tako pomoći da pripravnije prođu kroz vlastiti život, bilo kao pacijenti, bilo kao članovi njihovih obitelji, bilo kao bliski prijatelji ili kao osobe koje su za svoj životni poziv i profesiju odabrale skrb za oboljele. Svi su oni i ne znajući u Snježani Grković-Janović dobili svoju glasnogovornicu, koja svakog podučava a nikoga ne optužuje.
Pričajući vlastitu priču, s profinjenim osjećajem za riječ i odmjerenost, autorica nas svojim osebujnim senzibilitetom i darovitošću opažanja uvodi i provodi kroz suptilni svijet prividno nevidljivih detalja koji oslikavaju puninu i isprepletenost ljudskih odnosa u instituciji zvanoj Bolnica.
Shvatimo to kao dar koji nam pomaže da bolje sagledamo sami sebe t one s kojima dijelimo životnu stazu, bez obzira koliko će dugo trajati naše zajedničko putovanje kroz život, zdravlje, bolest i umiranje.