Južne misli
Slobodan Novak

U knjizi Južne misli Slobodana Novaka sabrane su 24 priče koje kritika naziva čudačkim novelama po njemačkom terminu Sonderlingsnovelle. Određujući čitavo svoje pripovjedanje "iskošenom etikom" protagonista, utoliko što su sve novele, osim jedne iznimke, govorene u prvom licu, Novak je inaugurirao jedan poseban i nov tip ove klasične pripovjedačke forme. Čudaštvo se opravdava, najprije, svojom intelektualnom i moralnom vrijednošću, a zatim svojom doslijednošću. Ustvari, ono što bi ovdje trebalo nazvati "čudaštvom", prije će biti da je sukob s normalnošću, onako kako je ova "normalnost" shvaćena u svakidašnjem poimanju. Dolazeći iz rata, brojeći i vidajući svoje rane, sjećajući se djetinstva, tražeći svoje mjesto u novom svijetu, ulazeći u nove borbe, ovaj je pisac postepeno razvijao svoj otpor "normalnosti". Počeo je s nostalgijom, pa preko blagog podsmijeha stigao do ironije, zadržavajući se u ovoj zbirci još u krugu vlastitog samomučenja, u grozničavim analizama bića koje ispituje svoje životne razloge, pobjede i poraze.