Zakon o socijalnoj skrbi
Skupina autora

,

Sustav socijalne skrbi posebno je važan dio sustava socijalne sigurnosti. Sustav socijalne skrbi osigurava javnu i solidarnu pomoć onima kojima je ta pomoć najpotrebnija. Putem socijalne skrbi osiguravaju se prijeko potrebna sredstva i stručna pomoć za život socijalno najugroženijim osobama koje su se zbog bolesti, invaliditeta, nezaposlenosti ili drugih nedaća našle u naročito teškim životnim prilikama. U odnosu na druge dijelove sustava socijalne sigurnosti socijalna skrb je posljednje pribježište koje osigurava zadovoljavanje osnovnih životnih potreba osobama koje svoju socijalnu sigurnost nisu uspjele ostvariti u zdravstvenom, mirovinskom ili nekim drugim dijelovima sustava socijalne sigurnosti. Djelovanjem tog sustava ostvaruje se humana i socijalna dimenzija države i društva. Polazeći od ustavnog određenja Republike Hrvatske kao socijalne države, sustav socijalne skrbi slabim, nemoćnim i drugima zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad nezbrinutim osobama, te tjelesno i duševno oštećenoj i socijalno zapuštenoj djeci, jamči posebnu skrb.
Nakon državnog osamostaljenja i promjene ustavnog poretka hrvatski sustav socijalne skrbi bitno je izmijenjen. Iako potpuno nepripremljen za skrb o velikom broju osoba, tijekom rata je omogućio zbrinjavanje stotina tisuća prognanika, izbjeglica i drugih životno i egzistencijalno ugroženih ratnih stradalnika. Velikim dijelom to je ostvareno uz do tada zanemarenu suradnju s humanitarnim organizacijama civilnog društva, naročito karitativnim vjerskim organizacijama. Mijenjajući se pod pritiskom novih okolnosti svoje su mjesto u zadovoljavanju socijalnih potreba najugroženijih pored države dobili pojedinci i njihove udruge. Postupno i privatna inicijativa i poduzetništvo dobivaju odgovarajuću ulogu u zadovoljavanju socijalnih potreba. Razvoj ide u smjeru promicanja izvaninstitucionalnih oblika socijalne skrbi i individualizacije radi prilagodbe potrebama svakog pojedinog korisnika. Širi se i mijenja struktura korisnika. Naime, zbog slabljenja socijalne funkcije nekih drugih institucija (npr. zbog sve veće nesigurnosti zaposlenja, smanjenja mirovina) u sustavu socijalne skrbi svoju zaštitu počinju tražiti osobe kojima taj sustav izvorno nije namijenjen (zaposlene osobe, umirovljenici i sl.). Demografske promjene nameću potrebu sve veće brige o starijim osobama, a promijenjene društvene vrijednosti potiču širenje svijesti o nužnosti naročite skrbi o socijalnoj zaštiti nezbrinute djece, žrtava obiteljskog nasilja, žrtava trgovine ljudima i drugih prethodno nedovoljno zaštićenih skupina osoba.
Iako se hrvatski sustav socijalne skrbi brzo razvija, o čemu napose svjedoče česte i opsežne izmjene zakonske regulative, čini se da je taj sustav još uvijek suočen s brojnim problemima. Napose se to odnosi na relativno skromna izdvajanja za socijalno zbrinjavanje najugroženijih u odnosu na sredstva koja se izdvajaju za druge dijelove sustava socijalne sigurnosti (npr. za zdravstveno i mirovinsko osiguranje). Utoliko se čini da bi se većom selektivnošću pri priznavanju socijalnih prava i boljom usmjerenošću raspoloživih sredstava kroz sustav socijalne skrbi učinkovitije moglo zadovoljiti potrebe siromašnih. Stabilnosti i učinkovitosti sustava ne pridonose ni česte organizacijske promjene te odgovornost nekoliko ministarstava za socijalnu sigurnost. Svoje pravo mjesto u tom sustavu još uvijek u cijelosti nisu našle ni jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.
Zakon o socijalnoj skrbi glavni je i opći zakon kojim je u Hrvatskoj uređen sustav socijalne skrbi. Tim su zakonom utvrđeni korisnici socijalne skrbi, prava koja oni mogu ostvariti, institucije koje su nositelji djelatnosti socijalne skrbi, pravni položaj socijalnih radnika i drugih osoba koje rade u sustavu, postupak ostvarivanja prava, financiranje socijalne skrbi te neka druga važna pitanja. Zakon je donesen prije deset godina, 1997. godine, a nakon toga je šest puta mijenjan. Promjene su bile važne i relativno opsežne. Stoga je otežano snalaženje u zakonskom tekstu. Da bi socijalnim radnicima, pravnicima, korisnicima prava i drugim osobama koje djeluju u ovom području olakšali snalaženje u ovom relativno složenom području izradili smo pročišćeni tekst zakona. Međutim, zbog pravno obvezujuće naravi samo zakonskih tekstova koje je donio Hrvatski sabor, u zbirci je sadržan izvorni tekst zakona i svih njegovih izmjena i dopuna. Snalaženju u zakonskom tekstu treba pripomoći i priloženo pojmovno kazalo.