Treći val
Skupina autora

Književnost ruske dijaspore potkraj 20. stoljeća

Treći val zajednički je naziv za niz reprezentativnih umjetničkih tekstova ruskih emigrantskih autora koji od 1970-ih žive i djeluju na Zapadu. Karakteristično je za tu skupinu pisaca da u svojoj spisateljskoj praksi razvijaju postupke i teme koji nisu bili prihvaćeni u sovjetskoj socrealističkoj književnosti, jer su se uglavnom nadovezivali na neku od tradicija nasilno zatrtih nakon Oktobarske revolucije. Sto se pjesnika tiče, to znači revitalizaciju zasada akmeizma (Josif Brodski, Marina Temkina, Lav Losev), zanimanje za razne avangardne eksperimente (Dmirrij Bobišev, Anri Volo-honski, Aleksej Hvostenko) i podsjećanje na "impresionistička" čitanja svijeta (Irina Ratušinska, Nina Kosman). Kad je pak o prozaicima riječ, "cmigrantskost" se prepoznaje u tragovima modernizma (Jurij Galjperin, Vasilij Aksjonov) ili u žudnji za velikom tradicijom realizma izraslom iz
XIX. stoljeća, koja se nije uspjela razviti u punom zamahu (Arkadi) Be-linkov, Jurij Družnikov). Iščitavanje starih tekstova, odnosno "profesionalna" fascinacija modernističkim i avangardnim naslijeđem, pogodovali su razvoju fantastike, koja se kreće u širokom rasponu od "usavršavanja" Gogoljeve groteske do obožavanja simbolističke egzotike. Andrej Sinjav-ski poseže, recimo, za odeskim lopovskim folklorom. Hlementima fantastike - natprirodnim, snovitim, ludim ili halucinantnim - "dočarava" sovjetsku stvarnost, civilizaciju straha, sumnje i nesnošljivosti. Juriju Mamlejevu život se doima poput niza različitih preobrazbi duše, koje završavaju smrću kao trijumfom vječnosti. Vladimir Maramzin koristi iskustva nad realističkog pisma, koje najviše dolazi do izražaja u intimističkim žanrovima, dnevnicima i bilješkama. Posebna skupina su pak oni prozaici koji su se oblikovali na poetikama "dviju obala", primjerice Svetlana Boim i David Srajer-Petrov. Njihova djela upućuju na hod po rubu s kojega je lako zaci u neku drugu nacionalnu književnost.
A što je zapravo Treći valy kako jc nastajao i zašto je važan za rusku kulturu
XX. stoljeća, čitatelj saznaje već u uvodnom tekstu priredivačice Irene Luk-šić. Slijedi potom mnoštvo odabranih proznih i pjesničkih radova te brojni prilozi koji oslikavaju i životnu dimenziju književne pojave: osobna svjedočenja, bilješke o autorima, pregled važnijih svjetskih događaja druge polovice XX. stoljeća i bibliografija prijevoda autora trećega vala u Hrvatskoj.
No, i bez povijesno-teorijske pozadine, za književne sladokusce bit će dovoljna i sama neobičnost, dopadljivost i zanimljivost tih proznih i poetskih radova.