Etnografije interneta
Skupina autora

,

Etnološku su tekstnu proizvodnju s kraja prošloga stoljeća obilježili, među ostalim, brojni pozivi na "povratak terenu" ne samo kao "iskonski etnološkom iskustvu" nego i kao mogućem izlazu iz "terora teorije" (Priča 2000: 48-54). Ipak, i te je pozive, nužno, pratila teorija, upozoravajući na nove, transnacionalne političke, ekonomske i kulturne silnice koje sudjeluju u oblikovanju lokalnih konteksta čineći kulture "manje solidnima" (Marcus i Fischer 1986; Clifford 1988). lako je teško pristati uz tumačenja koja "ranije kulture" vide kao koherentne (i njihova je "solidnost" prije proizvedena no zatečena na terenu), čini se da se još donedavno moglo tvrditi da je društveni život većinom inertan, da kulture svojim dionicima nude ograničenu množinu mogućih života, da je imaginacija praksa tek maloga broja osobitih, djelatna samo u posebnim trenucima ili na posebnim mjestima (Appadurai 1991: 198). Sada pak, kada je imaginacija postala društvenom praksom, kada sve više ljudi vidi svoje živote i kroz prizmu mogućih života iz ponude medija masovnoga komuniciranja, niti etnografija, primijetilo se, neće ostati vjerodostojnom ako se ne "redefinira kao reprezentacijska praksa koja objašnjava moć sve brojnijih zamišljenih životnih mogućnosti nad posebnim životnim putanjama". Morat će, dakle, pronaći načine da se odmakne od lokalno i regionalno zamišljenih istraživanja, zadovoljenih gustoćom uvida i opisa pa odgovoriti sve klizavijoj, sve manje lokaliziranoj kvaliteti ethnosa. Morat će se, riječju, suočiti s globalnim etnolicima: "krajolicima ljudi koji čine promjenjiv svijet u kojem živimo" (isto: 191-192, 197-200).