1945. - Razdjelnica hrvatske povijesti
Skupina autora

Zbornik

Kolaps SSSR-a obilježio je kraj 20. stoljeća. Za društvene analitičare poput Erica Hobsbavvma taj događaj implicira kraj eksperimenta zvanog «realno postojeći socijalizam». Raskid s modelom jedinstvene državno-planske privrede i kolektivnoga gospodarstva zabilježen je čak i u onim zemljama u kojima je komunistički režim preživio, primjerice u Kini.1 Kada govorimo o raspadu komunizma u istočnoj i srednjoj Europi 1989. godine, ti se događaji mogu stručno problematizirati kroz činjenicu povratka tržišnom gospodarstvu, ali valja imati u vidu da su demokratski pluralizam i prava čovjeka također ušli na velika vrata. U hrvatskoj historiografiji, a čini se i u historiografiji ostalih zemalja bivšega komunističkog bloka, povijest komunizma prepoznaje se kao istraživački problem povezan s totalitarnom sustavom vladanja, s gušenjem nacije i pluralne demokracije tijekom posljednjih šezdesetak godina 20. st.
Nedvojbeno je da se viđenje povijesne baštine komunizma danas primjerenije konceptualizira, ali su na ovome prostoru još vidljive posljedice bolnog prijelaza mitske povijesti u kritičku historiju.2
Otvaranje arhiva omogućilo je povjesničarima da se oslone na izvorne dokumente što će nesumnjivo utjecati na standardne interpretacije događaja, kako na razini specifične povijesne prakse zemalja, tako i na razini nadnacionalnih institucija komunizma i blokovske politike u vrijeme hladnoga rata.