O kratkotrajnosti ljudskog života
Seneka

Ali vrijeme ne može naštetiti djelima koja je filozofija učinila svetima: nijedno razdoblje ne
može ih izbrisati niti umanjiti.

Citat iz Senekina eseja O kratkotrajnosti ljudskog života po kojem ova knjižica nosi naslov
odnosi se i na ostavštinu ovog stoičkog velikana. Njegova promišljanja i načela univerzalna
su i zanimljiva i danas – bilo da je riječ o kvalitetnijem provođenju dragocjenog vremena,
redefiniranju značenja dokolice ili oštroj kritici nepotrebne rasipnosti u korist odgovornijeg i
jednostavnijeg načina bivanja. U stalnoj utrci za stjecanjem ili održavanjem materijalnih
dobara koja se nametnula kao najviša vrijednost suvremenog društva, ova tri eseja pozivaju
čitatelja na predah i propitivanje sebe kako bi postigli ravnotežu u životu.

Lucije Anej Seneka (1 ili 4. g. pr. Kr. - 65. g. po. Kr.) bio je jedan od najutjecajnijih rimskih
stoičkih filozofa. U mladosti Seneka stječe obrazovanje iz književnosti, retorike i filozofije
tipično za Rimljane iz viših društvenih slojeva. Poznato je da je imao velik interes za pisanje i
filozofiju, a na njega su najviše utjecali Atal, Sotion i Papirije Fabijan. Senekina rana politička
karijera započinje u Senatu, gdje se ističe retoričkim umijećem. Za vrijeme vladavine cara
Klaudija, biva prognan na Korziku, ovog puta zbog optužbe za preljub. U periodu izgnanstva
od 41. do 49. godine nastaju Senekina značajna djela, „Utjeha Helviji“ i „Utjeha Polibiju“.

Nedugo nakon povratka s Korzike Senekina politička karijera ponovno kreće uzlaznom
putanjom i postaje Neronov savjetnik u upravljanju carstvom. Međutim, Senekin znatan
utjecaj na Nerona s vremenom slabi, što kulminira carevom naredbom Senekina pogubljenja
65. godine.Neki povijesni izvori navode da je razlog bila Senekina umiješanost u urotu protiv
Nerona, dok Senekina verzija upućuje na političku nevinost. Nakon Neronove optužbe,
Seneka si je sam oduzeo život. Najprije si je prerezao vene, zatim popio otrov i naposljetku
legao u toplu kupku da bi na taj način ubrzao smrt.