Potaknuta izjavama da nema ratne drame ili da nema dobre ratne drame, autorica je započela istraživanje hrvatske radne drame koja je napisana od 1991. do 2011., a tema joj je Domovinski rat. Rezlultat istraživanja su 94 drame, a pisala su ih ugledna dramska imena (Pavličić, Kušan, Bakmaz, Šorak, Supek, Brešan, Šehović, Šovagović Filip, Valent, Srnec Todorović, Vidić, Šodan, Mitrović Nina, Prica, Sajko, Mihanović, Matišić, Bukvić, Perković, Bužimski, Međimorec, itd.). Velik je broj odličnih drama, a fascinira raznolikost — kako žanrovska (od drame i alegorije do komedije i mjuzikla), tako i tematska (političari, prognanici, ratnici, pozadina, skloništa, ratne i mirnodopske kronike, pojedinačni sukobi i problemi…).
Knjiga Antologija hrvatske ratne drame početak je projekta antologije ratne drame u kojoj su odabrane doslovno ratne drame. Dakle one koje su napisane u vremenu Domovinskog rata od 1991. do 1995. Od 31 drame, koliko ih ukupno ima, autorica je napravila odabir od 11 drama od kojih je sedam izvedeno u kazalištu, a ostale na radiju. U knjizi su složene kronološki radi praćenja njihovog kontinuiranog nastanka, a zemljopisno pokrivaju cijelu Hrvatsku. Pisali su ih autori iz Slavonije (Osijek, Davor Špišić) i Dubrovnika (Matko Sršen) te autori iz Zagreba koji su pisali o Slavoniji, Zadru ili Zagrebu. (...)
Raznolikost žanrova u ratnoj drami posljedica je drugačijeg prikaza rata od onog koji se očekivao, od onog tragičnog i bezizlaznog. (...) Iako ove drame jasno pokazuju tko napada, a tko se brani, nisu ni huškačke, ni napadačke, ni osvetničke, jednom riječju — nisu drame mržnje. (...) Upravo zbog dominacije pozitivnih emocija na kraju su ove drame afirmativne. One afirmiraju temeljne ljudske vrijednosti. U vremenu napadanja temeljnih vrijednosti pokazale su da upravo one mogu preživjeti. (...) One su različitih tema i žanrova, ali u svakoj se afirmira — život. Usred rata koji ga razara. Te drame nose u sebi neki optimizam, vjeru da su temeljne ljudske vrijednosti jače od rata, da možda baš zbog njega postaju jače.
I to je također odjek onog vremena jer rat jest vrijeme odabira. Kao što je zapisao Siniša Glavašević: Rat pravi selekciju. Dobre odvaja od zlih, jake od slabih, lijepo od ružnog, poštene od manje poštenih, sposobne od nesposobnih. I što rat duže traje, selekcija je stroža.
Zbog svega toga bilo je važno objaviti ove drame danas. I to baš u antologiji, da ih se vidi okupljene na jednom mjestu, da ih se može usporediti s poratnim ratnim dramama, s ostalim dramama. Važno je vidjeti što se pisalo kad je bilo ono vrijeme straha i bombi. Što su pisali oni koji su rat vidjeli, proživjeli, oni kojima je rat bio nad kućom, ili s prijetnjom da sutra može doći i na njihov prag. Da su u vremenu razaranja oni pisali drame koje afirmiraju ljudske vrijednosti. I da su to drame koje nam nešto govore i danas.
