Mjesečeva splav
Sanja Lovrenčić

Bio jednom jedan ružičasti praščić. Dok su drugi praščići rovali po dvorištu i valjali se u blatu, on bi se sakrio u neki kut i razmišljao: »Kako se pijetao uspije popeti na krov kokošinjca? Kako stablo trešnje zna kad mora procvjetati?« Jednoga dana upoznao je prugastog praščića koji je sam sebe nazivao veprom. Ubrzo su se sprijateljili i odlučili posjetiti čovječuljka na Mjesecu. Izgradili su splav, sjeli i čekali da polete. Još bi i sad tako sjedili i čekali da im ptice iz obližnjega grada nisu odlučile pomoći. Povukle su splav u vis i poletjele. A na Mjesecu je, bar te neobične noći, doista živio čovječuljak. Nasreću, bio je budan i primijetio je da mu dolaze gosti. Dobacio im je dugačko uže i oni su se uspeli... Što se dalje događalo s radoznalim praščićima, jesu li zauvijek ostali na Mjesecu ili su se, pak, zaželjeli svoga guštika, saznat ćete u ovoj dirljivoj bajci Sanje Lovrenčić koju je maštovito i s mnogo ljubavi oslikala Pika Vončina.