[...] Nietzsche, taj Protej filozofije, tijekom svojeg divljeg, smionog lova na tragu je nekim temama koje ga ne puštaju. To su još uvijek, a kako bi drugačije i moglo biti, one velike stare teme zapadnjačke filozofije: problem Boga i nihilizma, problem slobode, problem spoznaje i problem morala. Kao nitko drugi prije njega upleo se u proturječja koja se na tom polju očito ne mogu izbjeći. Poricao je egzistenciju slobode, da bi zatim polagao pravo na nju kao stvaralačku silu, dakle uzeo si je slobodu da otpiše slobodu. Iza svake istine stavio je veliki upitnik, ali sam je taj upitnik za njega bio apsolutna istina. Navijestio je smrt Boga, ali zatim je na njegovo mjesto postavio svoje nove najviše vrijednosti. Istražio je amoralne temelje morala i iznio kritiku morala koja je sama u velikoj mjeri bila moralna. To nam sve pokazuje da s kritikom spoznaje, morala, Boga i metafizike te kritikom slobode ostajemo u krugu vlastitih proturječja: implicitno polažemo pravo na nešto što smo eksplicitno odbacili – naime spoznaju, moral, Boga, slobodu. [...]
Kod Nietzschea ćemo naći puno toga što ga čini privlačnim i raznovrsnim: različite uloge, stil, genijalne dosjetke, eleganciju i Bersekerov bijes, sardonički karakter i ironiju, suptilne misli i udarce čekićem. Međutim, to duhovno obilje i okretnost zahvaljuje ne samo svom nevjerojatnom talentu i svojoj strastvenoj znatiželji, nego i činjenici da čovjek koji je tako duboko obilježen religijom poput njega ne može ostati ravnodušan spram takozvane smrti Boga. Da bi popunio tu prazninu, morao je osmisliti štošta. A ta maštovitost je ono što ga čini fascinantnim sve do današnjeg dana diljem svijeta. Nietzsche je trenutačno zacijelo jedan od općenito najčitanijih filozofa u svijetu. (R. Safranski)
Rüdiger Safranski (1945) je teoretičar književnosti, filozof i pisac. Studirao je filozofiju, između ostalih kod Theodora W. Adorna, germanistiku, povijest i povijest umjetnosti u Frankfurtu na Majni i Berlinu. Radio je na berlinskom sveučilištu (FU) od 1972. do 1977. kao znanstveni novak na Odsjeku za germanistiku gdje je doktorirao 1976. Idućih desetak godina uređuje časopis Berliner Hefte čiji je suosnivač. Proslavio se knjigama o F. Schilleru, E. T. A. Hoffmannu, A. Schopenhaueru, F. Nietzscheu, J. W. Goetheu i M. Heideggeru. Od 2002. do 2012. vodio je emisiju Filozofski kvartet zajedno s Peterom Sloterdijkom. Rüdiger Safranski je dobitnik književne nagrade Zaklade Konrad Adenauer (2014), nagrade Thomas Mann (2014), nagrade Ludwig Börne (2017) i Njemačke nacionalne nagrade (2018). Do sada su na hrvatski prevedene dvije njegove knjige, Koliko globalizacije čovjek može podnijeti? (2008) i Koliko istine čovjeku treba? (2010).
Ja znam svoju sudbu. Jednom će se uz moje ime vezati uspomena na nešto neizmjerno - na jednu krizu, kakve nije bilo na Zemlji, na najdublju koliziju savjesti, na jednu odluku zazvanu protiv svega što se dotad vjerovalo, što se tražilo i što je bilo sveto. Ja nisam čovjek, ja sam dinamit, piše Friedrich Nietzsche u svom djelu Ecce homo. U prvoj biografiji ikada objavljenoj na hrvatskom jeziku, vrsni poznavatelj Nietzscheova djela Rüdiger Safranski predstavlja nam velikog filozofa u svoj njegovoj kompleksnosti i sa svim njegovim proturječjima kroz ključne događaje u njegovom životu i kroz interpretaciju njegovih djela – Rođenje tragedije, Ljudsko, odviše ljudsko, Zora, Radosna znanost, Tako je govorio Zaratustra, S onu stranu dobra i zla, Sumrak idola, Volja za moć, Antikrist... „Ako bismo si htjeli predočiti idealan, univerzalan subjekt zapadnjačke filozofske tradicije, bio bi to subjekt koji puca pod nevjerojatnim tenzijama disparatnih silnica bivanja, htjenja i trebanja. Međutim, taj idealni subjekt ne postoji, premda je začudno koliko je toga disparatnog i divergentnog u stanju shvatiti netko tko je duhovno budan. A još je začudnije koliko je toga, dakle koliko je disparatnih elemenata na upečatljiv način formulirao [...] umjetnik misli kao što je Nietzsche“, piše Safranski. Nietzsche je, i još će zadugo ostati, naš suputnik, supatnik i suvremenik.
