Ljubavnici i neprijatelji
Rosa Montero

Priče o parovima

"Otkad se dogodila ova tajna priča, moj bračni život funkcionira mnogo bolje. Pretpostavljam da je moj muž naslutio nešto. Kad je Tomás dolazio,
on bi izlazio svako popodne na terasu iako je ljeto išlo svome vrhuncu, a na balkonu je vladala pripeka. Ondje bi ostajao, zadihan i znojan, dok
bismo se ljubavnik i ja proždirali. Sada mi je muž preplanuo i zgodan od onog nemilosrdnog sunca na balkonu. Sada me poštuje, zanima se za mene, koketira sa mnom. Kao da je požuda drugoga muškarca (sigurno zna, sigurno je znao) potaknula njegovu požudu i uvjerenje da vrijedim nešto te da stoga i on vrijedi. I pošto se on osjeća vrijednim i smatra da me treba voljeti, počela sam cijeniti sebe, a i njega. Ne znam slijedite li moje misli: ovo je igra zrcala."
U svojoj prvoj knjizi pripovijedaka Ljubavnici i neprijatelji {Amantes y enemigos) suvremena španjolska spisateljica Rosa Montero bavi se vječnom temom ljubavi, odnosno "kemijom" parova, na što upućuju i znakoviti naslovi uvrštenih priča: Moj muškarac. Obiteljski portret. Srebrni pir. On, Slijepa ljubav i dr. Životni problemi pletu se od svakovrsnog motivskog materijala, a najtvrđi su ljubav i antipatija, opsjednutost i osveta, strast i nezainteresiranost dvoje ljudi. Nit koja povezuje sve predstavljene radove svakako je netipičnost parova. Autorica kao da želi dokazati onu poznatu uzrečicu prema kojoj ljubav ne pita za godine, imovinsko stanje, zemljopisnu udaljenost ili ljepotu. Ona bljesne iznenada i ozari baš sve, ma kakve joj prepreke (i očekivanja) stajale na putu.
Govor Rose Montero neobično je sugestivan, poetičan, katkad i aforističan. Specifičan humor gorkasta okusa i sklonost groteski čini ovu temperamentnu Španjolku snažnog feminilnoga glasa vrlo zanimljivom širem čitateljstvu.
Rosa Montero rodena je 1951. godine u Madridu. Karijeru je počela kao novinarka lista "El Pais", a potom se upustila u književne vode. Od literarnih djela najvažniji su romani Tretirat ću te kao kraljicu (Te trataré como una reina, 1983), Kanibalova kći (La hija de Caníbal, 1997), Kućna luđakinja (La loca de la casa, 2003) i Priča o prozirnom kralju (Historia del Rey Transparente, 2005).