Onaj koji hoda u oba sna
Romeo Mihaljević

,

"Pronalazim takvo, samozatajno pjesničko pismo u Romea Mihaljevića, odgonetavam u najnovijoj zbirci Onaj koji hoda u oba sna sjene rukopisa koje magično ispunjavaju i bijele margine na rubovima stranica knjige (»mokri rubovi slike jedu svjetlost«) - odzvukom ispisanog, estetskim povezivanjem, esejizmom i intelektualizmom pjesme eruditsko-literarnog smjera, takva koji nikako ne odgovara estradnoj politici današnje masovne i uobičajene hrvatske poezije, dakako i kulture. Čini se da analogno govorim o preudaljenim područjima - recimo kulturnoga pjesništva i nekulturnog života današnjice. Ali se to ipak samo čini, zapravo je riječ o nečemu što uopće ne bi smjelo biti tako udaljeno, a jest, te o čemu je nužno govoriti, progovoriti, kritički ocrtati barem usporedbom vrijednosti i nevrijednosti, poezije i banalne jalovosti." (Tea Benčić Rimay, Vijenac; posuđeno s portala Matice hrvatske)