Klopka za četvero
Robert Nezirović

Priča ispričana kroz fokus četiri znatno različita pogleda, razotkriva problem maloljetničke delikvencije, progovara o motivu osvete kao posljedice impotentnosti i korumpiranosti društvenih struktura, dok iz aspekta dvaju bračnih parova, beskompromisno osvjetljava suvremene, urbane brakove i odgoj djece u doba konzumerizma i komercijalizacije te osjećaj nemoći nad nedostignutom apstrakcijom sreće u vremenu pritisnutom brzim tempom i osamljenošću čovjeka unutar zajednice.

Jedan nastavnik zarobljen brakom u krizi. Jedan poduzetnik novog kova, čovjek koji vjeruje da ono što se poželi treba samo uzeti. Dvije supruge, svaka na svoj način uhvaćene u klopku: jedna klopku patrijarhata, druga u klopku mita o građanskoj sreći. I troje djece koja su - u dobru i zlu - slika svojih roditelja. I jedan preljub. I jedan grad u tranziciji. I - na koncu - jedna bejzbol-palica.

Tako izgleda opis romana "Klopka za četvero" zadarskog pisca Roberta Nezirovića. Četvero odraslih likova Nezirovićeva romana tipični su pripadnici tranzicijske srednje klase, ljudi koje razdvaja naobrazba i kultura, ali zajedničko im je što su zagazili u ono što Dante zove "sredina životnog puta" i što nisu sretni. Jedan incident iz crne kronike povezat će to četvero likova u vrtlog, koji će biti i erotski i kriminalistički vrtlog, koji nas vodi prema trilerskom finalu.

Sačinjena kao puzzle-perspektiva, puna dijaloga i brza proza Roberta Nezirovića svojevrsni je "osunčani noir", slika društva, generacije i klase koja je baš sve zaribala.

Jurica Pavičić

Autor se poigrava sa žanrovima pa je uvijek negdje na granici psihološkog, krimi, obiteljskog romana jer se bavi danas vrlo aktualnim problemom vršnjačkog nasilja. Jezik romana je dobar, mjesni kolokvijalizmi, žargonizmi su prirodni i pitki. Nazočna je autorova bol što je čovjek uvučen u nešto za što nije spreman i što ne želi.

Teodora Vigato

Robert Nezirović rođen je 1964. u Zadru, gdje je završio osnovnu i srednju školu, kao i studij Slavistike na Filozofskom fakultetu. Od 1989. godine radi u bolničkoj biblioteci, gdje 1995. postaje voditelj, a 2004. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pri katedri za informacijske znanosti, diplomira na Studiju bibliotekarstva. Mjesec dana prije diplome, u književnom časopisu “Quorum”, objavljena mu je priča Marsovac. U izdanju Gradske knjižnice Zadar 2009. mu je objavljen roman prvijenac "Leptiri vole svjetlo". Iste godine s Elvisom Serdarom osniva književnu udrugu ZaPis koja kontinuirano djeluje u Zadru. Kratke priče objavljuje u Zarezu i Zadarskoj smotri. 2013. u zbirci kratkih priča grupe autora "Samo ti pričaj", u izdanju ZaPis-a i Gradska knjižnica Zadar objavljuje priču "Orfej je sam".