Vanjska politika Sjedinjenih Američkih Država
Radovan Vukadinović

Za vanjsku politiku Sjedinjenih Američkih Država često puta se tvrdi da se kreće u velikim ciklusima u kojima jednom dominira izolacionizam, a drugi put snažna angažiranost u svjetskim poslovima. Te dvije odrednice američke vanjske politike nose u sebi i pitanje konsenzusa koji je također bio uvijek važan u američkom političkom sustavu odlučivanja gdje se različiti akteri sukobljavaju oko glavnih smjerova i ciljeva američke politike prema svijetu.

Razdoblje hladnog rata bilo je u tom pogledu mnogo jasnije određeno za aktivnosti američke vanjske politike. Američka želja za globalnim vodstvom, u sukobu s drugom silom, postavila je jasno okvire angažmana i s druge strane tako potrebiti konsenzus u političkom odlučivanju bio je gotovo stalno nazočan, kako među političkim akterima, tako i među svim drugim sastavnicama američkog establishmenta.

Hladni rat imao je svoje političke, vojne, ekonomske i ideološke značajke. On je bio sveobuhvatan i gotovo globalan, a za Ameriku je to značilo snažno angažiranje, koje nije ostavljalo nikakvih mogućnosti za bilo kakve vrste izolacionizma. Američko vodstvo zapadnog svijeta; razvijenog i bogatog, poslužilo je ujedno da se stalno jačaju američke pozicije i da se što tješnje povezuju elementi unutarnjeg razvoja i vanjske politike.