Društvo protiv države
Pierre Clastres

Nasuprot klasičnoj političkoj antropologiji koja je "primitivno" društvo opisivala kao društvo bez države, Clastres je utvrdio punu prisutnost političkog uma u tim navodno pred-povijesnim oblicima čovjekova opstojanja. Decentriranjem zapadnoga modernog političkog uma zbiva se spoznajni kopernikanski obrat. Zapadno viđenje političkoga time prestaje biti univerzalnim oblikom i postaje regionalni lik vlasti. Prostor političkoga više se ne može misliti kao evolucionistički slijed od društava bez vlasti k društvima s oposebljenom vlašću, s državom, nego kao temeljna opreka između društava s prisilnom vlašću i društava s vlašću bez prisile. "Primitivna" društva nisu društva koja još nisu otkrila političku vlast i državu, nego su društva koja se zasnivaju na političkoj logici otklanjanja opasnosti da se država uopće pojavi. Glavni im je cilj izbjeći državu, podjelu na moćnike i podložnike. Odlikuju se intuicijom da su smrtno ugrožena institucijom vlasti kao prinude. Toj su se kobnoj opasnosti ta "primitivna društva" uspjela othrvati i suzbiti pojavu "dobrovoljnog sužanjstva" (La Boétie), "ljubavi prema Gospodaru". Stoga je ključna razlika između "primitivnih" društava i civiliziranih društava u tome što su prva pronašla načine za izbjegavanje dobrovoljnog sužanjstva, dok su potonja zaglavila u njemu. "Povijest naroda bez povijesti povijest je njihove borbe protiv države" (Clastres).
Pokazuje se da su tzv. primitivna društva, društva s vlašću bez prisile, isto toliko politička kao i naša tzv. civilizirana, samo na drukčiji način. Dijalog nove političke antropologije s "primitivnim" ili "divljim" mišljenjem stoga je začetak novoga političkog mišljenja.,

Nasuprot klasičnoj političkoj antropologiji koja je "primitivno" društvo opisivala kao društvo bez države, Clastres je utvrdio punu prisutnost političkog uma u tim navodno pred-povijesnim oblicima čovjekova opstojanja. Decentriranjem zapadnoga modernog političkog uma zbiva se spoznajni kopernikanski obrat. Zapadno viđenje političkoga time prestaje biti univerzalnim oblikom i postaje regionalni lik vlasti. Prostor političkoga više se ne može misliti kao evolucionistički slijed od društava bez vlasti k društvima s oposebljenom vlašću, s državom, nego kao temeljna opreka između društava s prisilnom vlašću i društava s vlašću bez prisile. "Primitivna" društva nisu društva koja još nisu otkrila političku vlast i državu, nego su društva koja se zasnivaju na političkoj logici otklanjanja opasnosti da se država uopće pojavi. Glavni im je cilj izbjeći državu, podjelu na moćnike i podložnike. Odlikuju se intuicijom da su smrtno ugrožena institucijom vlasti kao prinude. Toj su se kobnoj opasnosti ta "primitivna društva" uspjela othrvati i suzbiti pojavu "dobrovoljnog sužanjstva" (La Boétie), "ljubavi prema Gospodaru". Stoga je ključna razlika između "primitivnih" društava i civiliziranih društava u tome što su prva pronašla načine za izbjegavanje dobrovoljnog sužanjstva, dok su potonja zaglavila u njemu. "Povijest naroda bez povijesti povijest je njihove borbe protiv države" (Clastres).
Pokazuje se da su tzv. primitivna društva, društva s vlašću bez prisile, isto toliko politička kao i naša tzv. civilizirana, samo na drukčiji način. Dijalog nove političke antropologije s "primitivnim" ili "divljim" mišljenjem stoga je začetak novoga političkog mišljenja.