Uličari
Pier Paolo Pasolini

Prvi autorov roman u kojem protagonisti, prije svega dječaci i momci iz rimskih predgrađa, ali i cijela paleta pitoresknih likova, posljednjih ratnih mjeseci i prvih godina poraća ubiru crne plodove fašizma, rata i bijede. Zbog svoga je beskompromisnog pristupa, poput brojnih filmova, te prostih izraza i pornografskih prizora roman izazvao burnu kritičku reakciju javnosti te je oštro cenzuriran. No upravo je ta kontroverza pridonijela ostvarivanju Pasolinijeva cilja: skretanju pozornosti na lumpenproletarijat, na zaboravljene ljude koje je htio dovesti u žarište zanimanja javnosti.

Pjesnik, romanopisac, filmski režiser, dramski pisac, esejist i slikar Pier Paolo Pasolini rođen je 1922. u Bologni, a život je okončao okrutno ubijen u Ostiji kraj Rima 1975. godine. Početkom 50-ih doseljava u Rim, kada se intenzivnije počinje baviti književnošću, a ulazi i u svijet filma koji mu je priskrbio međunarodni ugled. Njegov društveno-politički angažman, koji ponajprije karakterizira slobodoumlje, nekonformizam i promicanje drugosti, iščitava se iz svih njegovih djela, od kojih su – osim Uličara – važnija: Najbolja mladost (La meglio gioventù, 1954), Talijanski kanconijer. Antologija pučkog pjesništva (Canzoniere italiano. Antologia della poesia popolare, 1955), Gramscijev pepeo (Le ceneri di Gramsci, 1957), Žestok život (Una vita violenta, 1959), Strast i ideologija (Passione e ideologia, 1960), Heretički empirizam (Empirismo eretico, 1972), Božanska mimeza (La divina mimesis, 1975), Teatar (Teatro, 1988), Nafta (Petrolio, 1992).