Pelazg na mazgi
Petar Gudelj

Izabrane pjesme

Dogodi se u nekom od naroda, po nekom nerazjašnjenom usudu, da se u rijetkim cikličkim krugovima pojavi pjesnik
koji još za svojega života može bez imalo dvoumice ponijeti sintagmu »živi klasik«.
To bi trebalo značiti da se u pjesničkome opusu toga pjesnika može prepoznati ono
nesvjesno jednog cijelog kolektiviteta, zbog čega ga se onda i izjednačava s nacionalnim bardom, tj. s predstavnikom kulture toga naroda. Doduše, takvi su fenomeni zbilja rijetki, pa je pojava pjesnika Petra Gudelja u suvremenoj hrvatskoj pjesničkoj produkciji to značajnija. Gudelj je prototip za pjesničku veličinu u našem vremenu, kad ona izgleda toliko teško ostvariva, gotovo nedostižna.
Tko je imao priliku slušati Petra Gudelja gdje govori svoje pjesme, taj i bez objašnjenja zna kako je, opčinjen i
prestravljen, prisustvovao manifestaciji organskoga jedinstva ličnosti, jezika, govora i teksta, i taj shvaća da je život Petrovih pjesama na papiru, u koricama knjiga - tek neka vrsta pomno
zabilježenoga podsjetnika, grandiozne partiture. U tomu je njihova tragička veličina: samo najveća poezija ima
sretno-prokleto svojstvo da postoji na taj način.