Topovsko meso
Pavle Kalinić

Sabrana proza

Pojava Kalinićeve sabrane proze govori nam da u ovom trenutku, u kojem se tek jednom godišnje sjetimo Vukovara ili Knina, još postoji potreba da nas netko podsjeti na odgovornost sjećanja i slušanja tuđih svjedočanstava. (Martina Perić, Zarez)

Gotovo u potpunosti knjiga je posvećena likovima društvenih autsajdera: vojnicima, ratnim veteranima, invalidima, bivšim robijašima, emigrantima, ovisnicima o drogama, a njezinoj uvjerljivosti pridonosi i „tvrdi“ pripovjedački stil. Kalinićeva proza je snažno književno svjedočanstvo o traumatičnom iskustvu naraštaja devedesetih. (Makarska kronika)

Iako je možda široj javnosti poznatiji po svojim analitičkim tekstovima i političkoj djelatnosti, Pavle Kalinić (1959.) autor je i četiriju proznih djela, dvaju romana (Ni pukovnik ni pokojnik i Requiem za jednu mladost, moju baku i SAD) te dviju zbirki priča (Pušači vremena i Prtljaga). A upravo su u ovoj knjizi, prvi put, objedinjeni svi ti njegovi prozni tekstovi. Na tematski okvir Kalinićeve proze možda najbolje upućuje sam naslov knjige - Topovsko meso. Gotovo u potpunosti ona je posvećena likovima društvenih autsajdera: vojnicima, ratnim veteranima, invalidima, bivšim robijašima, emigrantima, ovisnicima o drogama..., a njezinoj uvjerljivosti pridonosi i hardboiled pripovjedački stil. Kalinićeva proza, u svakom slučaju, predstavlja „zanimljivo i snažno književno svjedočanstvo o traumatičnom iskustvu naraštaja devedesetih".